Sabor je započeo euharistijskim slavljem u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda, koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski administrator Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić u suslavlju vrhbosanskog nadbiskupa u miru Vinka kard. Puljića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenka Spajića, profesora na sarajevskom KBF-u mons. Pave Jurišića i ostalih okupljenih svećenika, njih 200-tinjak.
Primjer poniznog tražitelja Boga
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, vrhbosanski je nadbiskup pozdravio svećenike i potaknuo da ih u razmatranju kroz zajedničko euharistijsko slavlje vode riječi i misli iz Ivanova evanđelja, koje je dio šireg Isusova razgovora s Nikodemom, pobožnim i uglednim Židovom farizejske sljedbe, članom Velikoga vijeća i učiteljem Mojsijeva zakona. Propovjednik je u svojoj propovjedi, koju je naslovio Da nitko ne propadne nego da svi imaju život vječni, napomenuo kako u Ivanovu evanđelju, osim spomenutog noćnog susreta s Isusom, Nikodema se susreće još dva puta.
„Drugi put kada su glavari svećenički i farizeji, oko pola godine prije osude i smrti, pokušali uhvatiti Isusa, a Nikodem se u Velikom vijeću tomu, sad već jasno i glasno, kao legalist usprotivio riječima: 'Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što učini?' (Iv 7,51). I treći put spominje ga se kad je nakon Isusove smrti, na vrlo vidljiv način, stao na Isusovu stranu sa svojim prijateljem Josipom iz Arimateje, koji je također kriomice bio Isusov učenik, te došao na Golgotu i posvema otvoreno pomogao oko Isusova ukopa (Iv 19,39-42)“, kazao je nadbiskup Vukšić te odgovarajući na pitanje: Koje bi bile pouke iz Nikodemova iskustva s Isusom što bismo ih mogli uočiti i trebali primijeti mi svećenici u svome dušobrižničkom radu s ljudima?, kazao:
„… Iz svetopisamskih izvještaja proističe, dakle, da je Nikodem bio primjer upornog, opreznog i poniznog tražitelja Boga, a Isus svojim ponašanjem prema Nikodemu svim pastoralnim djelatnicima, a prije svega svećenicima, zauvijek ostaje primjer razborita i strpljiva dušobrižnika, koji prepoznaje i uvažava stvarno stanje čovjeka koji traži Boga. Pri tomu, Isus računa s ljudskim nesigurnostima i prepoznaje ih, ali ne odbacuje čovjeka zbog njegovih slabosti, već za svakoga uvijek ima otvorena vrata i strpljivo čeka“, kazao je propovjednik, poručivši zaključno kako, poučen Isusovim primjerom, dobar dušobrižnik zna da su duhovne potrebe ljudi jedini razlog njegova postojanja i poslanja.
Ulogu mjesnog ordinarija i župnika
Poslije svete mise uslijedio je u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije radni dio susreta, kojega je otvorio mons. Ćosić, a pozdravnim se riječima obratio nadbiskup Vukšić. Također, u ime Franjevačke biskupije Bosne Srebrene, umjesto odsutnoga provincijala fra Zdravka Dadića, svećenike je pozdravio definitor fra Drago Pranješ. Na početku radnoga dijela Sabora, prigodno je predavanje na temu Upravljanje vremenitim dobrima Crkve održao profesor kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu dr. vlč. Ilija Marković. U svome je referatu, uz ostalo, apostrofirao (samo) crkveno-pravna načela u pogledu upravljanja dobrima te s tim povezano neizostavnu ulogu mjesnog ordinarija i župnika te navijestio kako će se o ovoj temi detaljnije raspravljati na XVI. međunarodnom znanstvenom simpoziju crkvenih pravnika što će se održati 6. i 7.listopada ove godine, a kojemu će domaćin biti Vrhbosanska nadbiskupija.
„Svrha upravljanja crkvenim dobrima je trostruka: očuvati zakonito stečena dobra, poboljšati ona postojeća i dobra koristiti isključivo za crkvene svrhe, sukladno socijalnom nauku i moralnim načelima Crkve te odredbama kanonskog prava. Vrhovnu vlast i odgovornost glede upravljanja dobrima ima Rimski prvosvećenik, neizravnu odgovornost snosi mjesni ordinarij ili redovnički poglavar, a izravno je odgovoran onaj koji je na čelu crkvene pravne osobe. Upravljanje crkvenim dobrima 'pripada onomu tko neposredno upravlja osobom kojoj pripadaju ta dobra“ (kan. 1279“, uz poštivanje Ordinarijeva prava uključiti se u slučaju da je upravitelj nemaran u stjecanju, upravljanju ili otuđivanju vremenitih dobara.
Dokument o Sinodi u izradi
Za poslove koji prelaze granice i način redovitog upravljanja, traži se Ordinarijevo pismeno dopuštenje uz obdržavanje statutarnih propisa ukoliko postoje (kan. 128, paragraf1)“, kazao je dr. vlč. Marković, napominjući da ukoliko se neki poslovi uprave 'nevaljani', onda za njih ne odgovara pravna osoba nego upravitelj, osim kad je i koliko je imala od njih koristi te ako su neki poslovi uprave nezakoniti (nedopušteni) ali valjani – za njih odgovara pravna osoba, no ipak ona ima mogućnost uložiti 'tužbu ili utok protiv upravitelja koji su je oštetili'.
Nakon predavanja vlč. Ilije, mons. Ćosić imao je Osvrt na arhiđakonske susrete, u kojem je naročito istaknuo vrlo dobar odziv svećenika te se zahvalio organizatorima na dobrom domaćinstvu. Istaknuo je također kako su susreti bili iznimno dobro medijski popraćeni zahvaljujući Katoličkoj tiskovnoj agenciji, Katoličkom tjedniku i portalu nedjelja.ba. te angažmanu predstojnika Ureda za odnose s javnošću i glasnogovornika Vrhbosanske nadbiskupije don Dražena Kusture.
Nakon osvrta generalnog vikara, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Klafić podijelio je obavijesti koje se tiču Kancelarije nabiskupskog ordinarijata. Potom je ekonom Vrhbosanske nadbiskupije preč. Vladimir Pranjić predstavio Izvještaj iz ekonomata, kojom je prigodom istaknuo kako su sve institucije poslovale pozitivno.
Uključujući se u raspravu koja je uslijedila, mons. Tomo Knežević je, zbog potencijalnih nejasnoća, kratko pojasnio način kako se prikupljaju kolekte. A vlč. Josip Vajdner podsjetio je kako je Prva sinoda Vrhbosanske nadbiskupije označena kao najznačajniji događaj u Nadbiskupiji nakon rata. „Bojim se“, kazao je, „kako neki od nas nisu ni pročitali što smo uradili u tome našemu sinodalnom hodu. Stoga držim kako bismo to što smo radili devet godina trebali završiti.“ Također, Vajdner je skrenuo pozornost na pojavu da neki svećenici nisu u stanju uputiti bratsku kritiku, nego pišu nadbiskupu, nerijetko i anonimno. Odgovarajući na Vajdnerovu opasku o Sinodi, mons. Ćosić kazao je kako je dokument o Sinodi u izradi i nije pao u zaborav, a vlč. Mario Bernadić dometnuo kako je i inače praksa da se ne žuri s takvim dokumentom, ali ga svakako treba dovršiti. Na što je nadbiskup Vukšić istaknuo kako je jedna faza Sinode završila prije 1,5-2 godine, a druga je faza završetak sinodalnog dokumenta, koji ne samo da treba, nego se mora završiti.
Mons. Ćosić radni je dio programa priveo kraju zahvalivši svima na sudjelovanju, a napose onima koji su imali udjela u organizaciji i radu Sabora: Zboru bogoslova pod ravnanjem vlč. Ivana Rake, Svećeničkom domu pod vodstvom vlč. Fabijana Stanušića, bogoslovima i djelatnicima Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod upravom rektora Spajića i ekonoma vlč. Josipa Papka.
Druženje je nastavljeno tijekom zajedničkog objeda u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.
