Svečano euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško s još 34 svećenika. U uvodu mons. Šaško prenio je brojnim hodočasnicima, a okupilo ih se oko četiri tisuće iz cijele Hrvatske, blagoslov zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, izražavajući njegovo „molitveno zajedništvo i molbu da danas molimo za njega i njegovu službu“. Uslijedio je pozdrav i posebnoj delegaciji iz Poljske – glasnogovornici Svetišta Božjega milosrđa u Krakovu-Łagiewniki Małgorzati Pabis i o. Józefu Kuc, mladom svećeniku koji djeluje u Ukrajini. Oni su svojom prisutnošću pokazali znak blizine i povezanosti štovatelja Božjega milosrđa cijeloga svijeta, koji su se kroz proteklu godinu pripravljali za obnovu Posvete prigodom 20. obljetnice prve Posvete koju je 17. kolovoza 2002. učinio papa Ivan Pavao II. u krakovskom svetištu. Biskup Šaško istaknuo je i lijepu podudarnost da je susret pao na spomendan Ivana Pavla II., jer je kao čovjek i Papa bio duboko urezan u povijest naše Crkve i naroda kao prijatelj i pratitelj.
„Kakve li raskoši Radosne vijesti! Kao da se rastvorila slika Milosrdnoga Isusa koji otvara svoje Srce i zrakama dodiruje naš vid i sluh, naše slabosti i tjeskobe, naše nakane i prošnje u traženju punine vječnosti.“ Tim je riječima biskup Šaško započeo homiliju oslanjajući se na navještaj Božje riječi, koji je netom odjekivao prostranom Stepinčevom crkvom na otvorenom. U samo nekoliko rečenica proroka Izaije (usp. Iz 52, 7-10), rekao je biskup, stala je sva ljupkost, ljepota, radost, mir, sreća, utjeha i spasenje; Psalam (Ps 96) je prepun pjesme dok je Poslanica Efežanima poput simfonije jedinstva s prepoznatljivom melodijom ljubavi u Crkvi, odsvirana i otpjevana „raznolikošću Duha, dok je u pozadini naglašen ritam, poput staccata, ritam zajedništva i susreta u jedinstvu Duha: jedno Tijelo, jedan Duh, jedna nada, jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst, jedan Bog i Otac. Nakon toga, kao da sama od sebe poteče riječ: jedno milosrđe!“ Poput dobroga Oca, Isus se nakon svoje smrti na križu, vraća onima koji su ga napustili i vratili se svojim životima, svojim „napornim noćima, mrežama, razočaranjima i nadama“, nastavio je biskup.
Isus poziva svoje učenike da blaguju s njime, kao prijatelji, a prati ga „zadivljujući razgovor, opis kojega neki nazivaju najljepšim razgovorom u cijeloj povijesti književnosti. Smijemo reći: Razgovor Božjega milosrđa.“ Produbljujući misao o razgovoru Petra i Isusa, posežući za izvornikom evanđelja na hebrejskom i grčkom jeziku, biskup Šaško dao je uroniti u dubinu smisla koju ima Isusovo pitanje Agapâs me? (grč., Ljubiš li me) i Petrova odgovora filô se (drag si mi), iza kojeg slijedi Isusov Fileîs me?, izrečen „glagolom Petrovih odgovora“. Nakon trostrukog zatajenja slijedi Petrov „trostruki izrijek ljubavi“. „Tu Šimun postaje Stijenom… kada je slomljena oholost i kada postaje pouzdanjem, pouzdanjem u Isusa. Jedini ponos koji je ostao jest Krist, ugaoni kamen svake iskrenosti i trajnosti“, nastavio je biskup i dodao da je u konačnici Radosna vijest u tome da „ako sam ga povrijedio tisuću puta, iznevjerio ga, tisuću puta će me pitati: Voliš li me; je li ti stalo do mene; mogu li ti biti prijatelj? I uvijek iznova učimo odgovarati: Gospodine, ti znaš sve; ti znaš kakvo je moje srce, dok izgovaram da te volim.“
Sjećanjem na sv. Ivana Pavla II. i njegovu papinsku službu biskup je posvetio zaključak svoje homilije, rasvjetljujući Papin život kroz dojmljive brojke koje su obilježile njegov ponitifikat: o njegovim pohodima unutar Italije, putovanjima izvan nje, među kojima je 100. bilo upravo u Hrvatsku, broj njegovih enciklika, pobudnica, apostolskih konstitucija i apostolskih pisama, proglašenih blaženika i blaženica kao i svetaca. „Njegov život, promatran u brojkama oduzima dah, ali u svemu tome ono što ostaje jesu susreti“. Posljednja biskupova misao bila je usmjerena na samo hodočašće u kojemu pristigli hodočasnici, u spletu štovanja Božjega milosrđa, povezuju više pobožnosti u kojima je u središtu euharistija ali i križni put, uočavajući znakovitost blizine prve postaje i prostora za slavlje sakramenta pomirenja. Hod Kalvarijom ne može proći bez da se pri svakoj postaji čuje Isusovo pitanje: Voliš li me, rekao je Biskup i poučio: „Pritom ne zaboravite reći Petrove riječi: Gospodine ti sve znaš. Ti znaš da te volim!“
Nakon pričesti uslijedila je obnova Posvete svijeta Božjemu milosrđu riječima sv. Ivana Pavla II. u koju je biskup Šaško dodao predanje Božjemu milosrđu i domovine Hrvatske. Tekst je glasio: „Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetome, Tješitelju, danas Ti povjeravamo život svijeta i naše hrvatske domovine, prolaznost i vječnost svakoga čovjeka. Sagni se nad nas grješnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive Tvoje milosrđe da bi u Tebi, Bogu Jedinomu i Trojstvenomu, uvijek nalazili izvor nade. Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu.“
Prije blagoslova okupljenim hodočasnicima obratio se o. Andrzej Wośko, SCJ, koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa, i izrekao zahvalu ponajprije Bogu za milost Susreta, biskupu Šašku za radosnu spremnost dolaska, svim sudionicima koji su se s ljubavlju posvetili organizaciji i ostvarenju ovoga susreta: Zboru župe bl. Alojzija Stepinca iz Kutinske Slatine, ministrantima iz župa BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea iz Trnovčice, sv. Josipa s Trešnjevke te iz Kutinske Slatine, svima koji su u narodnim nošnjama uljepšali slavlje iz Jelenske, Trnovčice i Krašića, kao i Stijepi Gleđ Markosu koji je glasom i pjesmom stvorio snažno duhovno-molitveno ozračje u vrijeme štovanje relikvija svetaca Milosrđa: sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine i bl. Mihaela Sopoćka.
Na kraju je o. Andrzej otvorio Godinu sv. Faustine kojom će se obilježiti 85. obljetnica njezina nebeskog rođendana. Obilježit će je dvije važne proslave, u lipnju 2023. u svetištu Božjega milosrđa na Ovčari kod Đakova i 21. listopada 2023. na jubilarnom, 10. nacionalnom susretu štovatelja Božjega milosrđa.
