„On je bio pastir među ljudima, među siromašnima: cijelog je dana radio s njima. Isus nije bio princ. Ružno je kad u Crkvi pastiri postanu prinčevi, daleko od ljudi, daleko od najsiromašnijih. To nije Isusov duh. Takve je pastire Isus prekoravao, i za njih je govorio: 'činite ono što govore, ali ne ono što čine'“, upozorava Papa
Današnja kateheza polazi od teksta Matejevog evanđelja u kojem Gospodin poziva jednostavne i životom opterećene, ljude u svakoj potrebi, da ga slijede, te im obećava kako će u njemu pronaći odmor i olakšanje (Matej 11,28-30). Papa ističe kako je Isusov poziv u tom tekstu izrečen serijom imperativa. Isus kaže “dođite k meni”, “uzmite moj jaram”, “učite od mene”. “O kad bi svi svjetski vođe to mogli izreći“, rekao je papa.
Klonuli, siromašni, maleni tumači Franjo, ne mogu se osloniti na vlastita sredstva, niti na važna prijateljstva, već samo „imati povjerenja u Boga“. Svjesni svojih poniznih i jadnih okolnosti, znaju da ovise o Božjem milosrđu, te od njega očekuju jedinu moguću pomoć. Na taj način postaju njegovi učenici, primajući obećanje o „spokoju za dušu“, spokoju za cijeli život. Isto se obećanje kasnije širi na sve narode. Tijekom Svete Godine, u katedralama, svetištima, mnogim crkvama u svijetu, bolnicama, zatvorima, hodočasnici prolaze kroz Vrata Milosrđa kako bi „pronašli Isusa, pronašli prijateljstvo s Isusom, pronašli okrepu kakvu samo Isus daje. Ovaj hod izriče obraćenje svakog učenika u nasljedovanju Isusa. A obraćenje se uvijek sastoji u pronalaženju Božjeg milosrđa. Ono je beskrajno i neiscrpno: veliko je Božje milosrđe.”
Primajući Isusov jaram, nastavlja Papa, svaki učenik ulazi u zajedništvo s Njim, jer Isus stoji u središtu njihova odnosa s Bogom. „Isus na učenike stavlja svoj jaram, u kojem se ispunja Zakon. Želi ih poučiti da će putem njega, njegove osobe pronaći Božju volju. Putem Isusa, a ne putem zakona i hladnih pravila koje sam Isus osuđuje.“
Papa Franjo ističe kako Krist nije učitelj koji bi na druge stavljao terete koje sam ne nosi. On se obraća poniznima, malenima, siromašnima, potrebitima, jer On sam – na svom putu spasenja za čovječanstvo – postaje „siromašan i iskušan bolima“, te na „sebe prima boli i grijehe cijelog čovječanstva“. Postoje trenuci, nastavlja Papa, „umora i razočaranja“, no tada moramo razlučiti stavljamo li svoju snagu u službu dobra: jer umor je često rezultat udaljavanja od doista vrijednog, kad čovjek „svoje povjerenje stavi u stvari koje nisu nužne“. Gospodin nam naprotiv pokazuje što znači „živjeti od milosrđa“, kako bi postali instrument milosrđa.
Treba „živjeti od milosrđa i biti potreban milosrđa Isusova“ ističe Papa, jer „kad osjećamo da smo potrebni oprosta i utjehe – tada učimo kako biti milosrdni prema drugima“.
Papa nas opetovano poziva da sačuvamo radost Gospodinovih učenika. “Dopusti Gospodinu da te pogleda, otvori svoje srce, osjeti na sebi njegov pogled, njegovo milosrđe, i tvoje će se srce ispuniti radošću, radošću opraštanja, ako ti pristupiš i zatražiš oproštenje”, zaključio je Papa.
