Šesnaesto po redu hodočašće vjernika Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije u Mariju Bistricu ove se godine održava pod geslom Blažena ti što povjerova (Lk 1,45), a uz kardinala Vinka na svetoj misi koncelebrirali su vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. dr. Tomo Vukšić, biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren i 30-tak svećenika.
Kardinal Puljić istaknuo je na početku propovijedi pred blizu 5 000 hodočasnika nakanu da se na hodočašću, s Majkom Božjom i međusobno, zajedno susretnu oni koji su ostali na svojim ognjištima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Banjolučkoj nadbiskupiji i oni koji su s njih otišli.
Riječ Božja – izvor života
„Došli smo evo i ove godine unatoč smetnji i zapreka da obilježimo naš zavjet, naše hodočašće ovdje u Nacionalno svetište u Mariji Bistrici. Zato me i raduje što ste u ovolikom broju došli. Ne samo da se susretnemo s Marijom, našom Majkom, nego i jedni s drugima jer nas je ova životna situacija rasula u razne krajeve u razne zemlje. Mi jedni druge trebamo, zato nas je najljepše vidjeti kod naše Majke“, kazao je uvodno propovjednik te istaknuo kako je za geslo uzeto ono što je Elizabeta kazala Mariji kad je došla pohoditi prije nego je rodila Ivana.
„Elizabeta je uskliknula: 'Blago tebi jer si povjerovala!, podsjetio je kardinal i napomenuo kako smo mi u Bosni i Hercegovini imali Godinu Riječi Božje i kako nam je želja da ta Riječ Božja zaživi u nama kao izvor života, kao utjeha, kao snaga – da se hranimo njome. „Nije to samo knjiga za čitanje. Sveto Pismo je hrana da se njome hranimo, jer to je ono što zapravo želimo svi mi. Svi želimo biti sretni. Nažalost, često tražimo tu sreću na krivim mjestima. I zavode nas nudeći sreću. Međutim, treba sreću naći na pravom mjestu. A to je ono što danas Isus proglašava: 'Još blaženiji oni koji Božju riječ vrše'“, poručio je vrhbosanski nadbiskup te dometnuo kako smo danas došli Majki da naučimo kako Božju riječ čuti, kako je vršiti te kako povjerovati.
Kardinal je, također, naglasio kako je bitno da ne klonemo, da ne posustanemo, da se ne izgubimo. „Došli smo moliti Gospu za tu vjeru. Ali ne samo to. Došli smo od nje učiti. Učiti kako s Bogom proživljavati svoju stvarnost. Jer danas se svim silama nameće da Boga nekako odstrane; Prvo odstraniti ga iz javnog života, odstraniti ga iz struktura života, odstraniti ga iz procesa ujedinjene Europe – i tu su Boga odstranili! I nije lako naći čovjeku put do Boga i zato smo danas došli da nam Majka da pouku“, pojasnio je kardinal, te se zapitao kako sačuvati pouzdanje u Boga kada proživljavamo sva ova iskušenja oko nas a često i u nama?
Da ne izgubimo nadu!
Upozorio je kako smo i mi često skloni ići linijom manjeg otpora. No, naglasio je, u životnim kušnjama potrebna nam je vjera, da se ne izgubimo. „Da ne izgubimo nadu, da ne izgubimo pouzdanje u Boga. Tu nam je potrebno strpljenje da svoj križ nosimo. Nema čovjeka da nema svoj križ. Svatko od nas ima svoj križ. Zato smo došli od Marije moliti: Daj nam, Gospe, takvu vjeru da ovo što imam znam nositi u svojem tijelu, u svojoj slabosti u svojoj krhkosti, u svojoj ranjenosti“, kazao je, naglasivši kako od Gospe moramo izmoliti da sačuvamo nadu u trpljenju.
Govoreći o grijehu, propovjednik je naglasio kako bi se čovjek u životu htio boriti protiv grijeha, ali navika koja se uvukla čovjeka vuče u grijeh. „Kako se boriti s svojom sklonošću na grijeh, na tu naviku na grijeh? Kako, istinski moliti oproštenje... Da ne trunem u grijehu“, zapitao je kardinal Vinko i napomenuo kako je svećenicima iznimno lijepo kada god uispovijedi vjernici iskreno ispovijedaju svoje grijehe. „Tako je utješno kad vidiš da milosrđe Božje pobjeđuje. Pa radi toga je Isus došao, poradi toga se utjelovio, umro, uskrsnuo da mi postanemo dionici tog milosrđa Božijega“, naglasio je.
Tko nije proživio taj ne zna
Nakon toga, kardinal je progovorio i o aktualnoj pandemiji te kazao kako, dakako, nije prvi put da se ljudi kroz povijest suočavaju s sličnim zarazama, spomenuvši španjolsku gripu koja je odnijela tisuće ljudskih života, kao i tifus. „A danas, ova korona. To je stvarna bolest. Zato me čudi kad neki to glupo shvaćaju. Tko nije proživio taj ne zna što je to i treba se boriti protiv tog. Zasad nemamo drugog načina stjecanja imuniteta osim cijepljenja. Kamo sreće da imamo“, rekao je propovjednik, ali i upozorio na manipulacije u svezi s pandemijom, slijedom čega, ponajviše mediji i moćnici, raspamećuju ljude. „Zato, Gospe, daj nam pameti, daj nam vjere da se znademo boriti s tim izazovima. Da ne budemo jednostavno oni koji slijede masu. Da znamo svojom glavom misliti“, upozorio je.
Kardinal je također napomenuo kako mi danas proživljavamo jednu čudnu klimu te podsjetio kako su poslije Drugog svjetskog rata Ujedinjeni narodi proglasili ljudska prava i nabrojali koja su to sve ljudska prava. „Proglasili su čovjekovo dostojanstvo. Zapravo, nisu. Oni su to samo prihvatili, jer to dostojanstvo daje dragi Bog. Čovjekovo dostojanstvo je osigurano Božjim stvaranjem i otkupljenjem. To ne daje ni jedna politika ni nijedna država. To samo treba poštivati. Donijeti, dakle, takve zakone gdje će se to ljudsko dostojanstvo poštivati. A kad govorim o ljudskim pravima... Tko danas ima više ljudskih prava“, zapitao se propovjednik i odgovorio: „Onaj tko ima više para, tko ima više vojske, tko ima veću moć, taj ima ljudska prava na ovoj zemlji. I ne smiješ previše govoriti protiv toga jer odmah te prozivaju. Ne smiješ drugačije misliti.“
Nije lako (ni) moliti
Na kraju, kardinal se referirao na situaciju u Bosni i Hercegovini i okolnost kako nije lako za svoje ni moliti. „Ja sam to osobno iskusio. Jednostavno te proglase neprijateljem. Jer se to ne slaže s politikom. Zato je prevažno: 'Daj nam Gospe, u tim trenucima hrabrosti, vjernosti i postojanosti da znamo sačuvati svoje dostojanstvo“, zaključio je kardinal Vinko, poručivši kako je prevažno da znamo što jesmo svojim korijenom i bitkom te da ne želimo živjeti na račun drugoga nego na temelju svoga bitka želimo živjeti s drugima i drugačijima.
U popodnevnim satima na bistričkoj Kalvariji sudionici hodočašća sudjelovali su u pobožnosti Križnoga puta koju je predmolio biskup Marko Semren, a hodočasnike su predvodili vrhbosanski nadbiskup koadjutor Tomo Vukšić i banjolučki biskup Franjo Komarica. Ovom hodočašću i pobožnosti Križnoga puta tradicionalno su se pridružili i vjernici iz petnaestak župa Požeške biskupije, sa svojim svećenicima.
Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno svetište još 1715., kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Time je Hrvatski sabor odobrio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj. Svoje prvo najveće slavlje doživjela je Marija Bistrica 15. kolovoza 1971. kada je u njoj održan XIII. međunarodni marijanski kongres. Biskupi su te godine svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke.
No, Crkva u Hrvata doživjela je svoj najveći povijesni, crkveni i svenarodni događaj posjetom pape Ivana Pavla II. i proglašenjem blaženim zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija kard. Stepinca 3. listopada 1998.
