U intervjuu za MK-Online, službenu web stranicu nadbiskupije München i Freising, Fuhrmann je objasnio zašto je izašao u javnost sa svojom homoseksualnošću.
“Ako sam i sam homoseksualac, onda želim pokazati da i ja mogu biti dio Crkve u ovoj službi. To je važno jer tako ne bi trebalo biti u Crkvi. Nažalost, u našoj Crkvi ima previše institucionalnog licemjerja”, rekao je.
Osim toga, novi franjevački poglavar rekao je kako “osobno podržava napore Sinodalnog puta, zalažem se za kritičko promišljanje celibata u svećeničkom načinu života i za to da žene imaju pristup ređenju”.
Sinodalni put je kontroverzni višegodišnji proces koji je započeo u prosincu 2019. i uključuje biskupe i laike iz Njemačke kako bi se pozabavili pitanjima kao što su vršenje vlasti, seksualni moral, svećenstvo i uloga žena u Crkvi, pitanja o kojima su javno i u raznim prilikama iznosili stavove suprotne katoličkoj doktrini.
Upitan o činjenici da su njegova braća franjevci u vrijeme njegovog izbora znala za njegovu homoseksualnost, novi njemački poglavar je rekao da je "za mene bilo jako dobro znati da je to vrlo pozitivno za braću".
Dodao je: “Dobio sam puno ohrabrenja i možda se ta iskra uvažavanja može proširiti na druga područja Crkve. Mislim da je to dobro.”
Fuhrmann je rođen 9. kolovoza 1971. u Hannoveru, glavnom gradu Donje Saske, Njemačka. Jednostavne zavjete položio je 1998., a svečanu profesiju 2003. Za svećenika je zaređen 7. svibnja 2005. godine.
U Kölnu, dijelu provincije Svete Elizabete, služio je siromašnima, a prije izbora služio je kao provincijski vikar.
Što se tiče svog budućeg rada, novi franjevački poglavar u Njemačkoj rekao je za MK-Online da je "velika promjena neminovna, a ja je želim i moram oblikovati zajedno s braćom".
Katekizam Katoličke Crkve u poglavlju “Čistoća i homoseksualnost” piše:
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje,103 Predaja je uvijek tvrdila da su »homoseksualni čini u sebi neuredni«.104 Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.