1. Naziv enciklike 'Fratelli tutti' u prijevodu znači: 'Svi smo braća', i izravan je citat iz 'Opomena' sv. Franje. Opomena glasi: 'Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira, koji podnese muku križa da spasi ovce svoje (usp. Iv 10; 11).' (Opomene 6; 1).
2. Pismo govori o bratstvu i društvenom prijateljstvu. Papa piše: 'Moja je želja da, u ovo naše vrijeme, priznajući dostojanstvo svake ljudske osobe, možemo pridonijeti ponovnom rađanju sveopće težnje za bratstvom. Riječ je o bratstvu svih muškaraca i žena' (FT 9).
3. Papa Franjo za pisanje ove enciklike nadahnuo se primjerom svetog Franje, baš kao i za encikliku o okolišu: 'Laudato si''. Sveti Otac svjedoči: 'Franjo je mogao primiti istinski mir u svoje srce i osloboditi se želje za moći nad drugima. Postao je jedan od siromašnih i nastojao je živjeti u skladu sa svima. Franjo je nadahnuo ove stranice' (FT 4), prenosi Laudato.
4. Sveti Otac navodi da je mogućnost ljudskog bratstva utemeljena na neotuđivom dostojanstvu svakog čovjeka. Napisao je: 'Društveno prijateljstvo i sveopće bratstvo nužno zahtijevaju priznavanje vrijednosti svake ljudske osobe, uvijek i svugdje' (FT 108). Ako se ugrozi dostojanstvo osoba s invaliditetom, onih koji se suočavaju sa siromaštvom ili onih koji nemaju pristup obrazovanju, 'bratstvo će ostati samo još jedan neodređeni ideal' (FT 109).
5. Sveti Otac donosi popis tzv. 'tamnih oblaka' koji sprječavaju kultiviranje ljudskog bratstva. Među njima su: porast kulture odbacivanja, prijetnje dostojanstvu migranata, pandemija virusa Covid-19, agresija potaknuta digitalnom komunikacijom i gubitak ljubavi prema mudrosti. (FT 9 – 55).
6. Teološko srce pisma jest meditacija na prispodobu o milosrdnom Samarijancu. Papa poučava: 'Prispodoba iznosi osnovnu odluku koju trebamo donijeti da bismo obnovili svoj ranjeni svijet. Suočeni s toliko boli i patnje, naš je jedini put oponašati Dobrog Samarijanca' (FT 66). Sveti Otac potiče nas da ne budemo među pljačkašima, niti da budemo među onima koji napuštaju slabe, već da 'budemo dobri Samarijanci koji podnose bol tuđih nevolja, umjesto da potpirujemo veću mržnju i ogorčenje' (FT 77).
7. Ljudsko bratstvo treba 'hraniti' ponovnim otkrićem ljubavi. Ljubav, koja se ujedinjuje izvlačeći osobu iz vlastitog 'ja', omogućava nam da iskusimo dubine i puninu života. Papa Franjo piše: 'Ljubav je, dakle, više od niza dobronamjernih djela. Ti postupci imaju izvor u zajedništvu koje je sve više usmjereno prema drugima, smatrajući ih vrijednima, dostojnima, ugodnima i lijepima, bez obzira na njihov fizički ili moralni izgled' (FT 94).
8. Papa poziva na novu vrstu politike koja je uistinu usmjerena na traženje općeg dobra svih. Piše: 'Nedostatak brige za ranjive može se sakriti iza populizma koji ih demagoški iskorištava u svoje svrhe ili liberalizma koji služi ekonomskim interesima moćnika' (FT 155). U središtu ove nove politike mora biti dobrotvornost, potaknuta spremnošću na žrtve i otvorenom potrebom da bi se uistinu ujedinilo.
9. Papa Franjo poziva na potpuno iskorjenjivanje smrtne kazne: 'Danas jasno izjavljujemo da je smrtna kazna nedopustiva i da je Crkva čvrsto predana pozivanju na njezino ukidanje u cijelom svijetu (FT 263). Tvrdeći da čak ni ubojice ne gube svoje temeljno dostojanstvo, papa Franjo smrtnu kaznu vidi kao kazneno djelo protiv neotuđivog dostojanstva osobe.
10. Sveti Otac tvrdi da vjersko svjedočanstvo Boga pridonosi općem dobru društva. Stoga piše sljedeće: 'Napor da se Bog traži iskrena srca, pod uvjetom da to nikad ne bude narušeno ideološkim ili koristoljubivim ciljevima, pomaže nam da se prepoznamo kao putujući suputnici, uistinu kao braća i sestre' (FT 274).
Encikličko pismo završava pohvalnim primjerom blaženog Charlesa de Foucaulda. Papa Franjo primjećuje: 'Poistovjećujući se s najmanjima, postao je brat svima nama.' To bi trebao biti cilj svakog kršćanina.
