Susreo se s generalnim sekretarom dr. Michaelom Linhartom i njegovim suradnicima.
U dužem informativnom i prijateljskom razgovoru bilo je riječi o više tema i problema. Posebno su se zadržali na aktualnoj situaciji u BiH, s posebnim osvrtom na stanje katoličke populacije. Biskup Komarica je svoga domaćina upoznao s brojnim razgovorima i apelima domaćim i međunarodnim političkim dužnosnicima i institucijama glede sve dramatičnijeg stanja za budućnost katolika u BiH, a time i za sigurnu budućnost cjelovite te napaćene zemlje. „Bez domaćih katolika, koji su ujedno i pripadnici domaće hrvatske populacije, Bosna i Hercegovina kao cjelovita država nema realnih izgleda da opstane u svojim sadašnjim granicama“ pojasnio je biskup. Naveo je konkretne sve dramatičnije podatke o fizičkom nestajanju Katoličke Crkve iz jedne od europskih država, pojasnivši da ta strašna činjenica svrstaje BiH uz bok nekih azijski i afrički država, u kojima se zadnjih godina radikalno iskorjenjuje kršćanstvo. „Posebno je žalosno, što tu našu tragediju godinama gledaju i odobravaju ne samo predstavnici najmoćnijih sila svijeta nego i mnogi drugi europski i izvaneuropski visokocivilizirani demokrati i humanisti“ primijetio je biskup, tužnim glasom.
Podsjetivši na poznatu i dragocjenu činjenicu velike i dragocjene pomoći, koju je u ranijoj i nedavnoj prošlosti pučanstvu BiH pružala Austrija, a što se ne može zaboraviti, biskup Komarica je svoje sugovornike izvijestio što je sve Katolička Crkva u BiH, posebno na području njegove biskupije poduzela tijekom ratnih i svih poratnih godina, u pružanju materijalne i duhovne pomoći brojnim – životno ugroženim ljudima – ne samo katolicima.
Naveo je cijeli niz akcija i projekata koji su služili i služe liječenju ratnih rana i izgradnji međusobnog povjerenja i pravednog mira. Zamolio je i Vladu Austrije da ciljano pruži političku ali i materijalnu pomoć za ostvarenje održivog povrataka brojnim katoličkim tj. hrvatskim obiteljima osobito na području entiteta RS, gdje je sada 22 godine nakon rata – zbog opstrukcije domaćih i međunarodnih predstavnika samo oko 5% od njihova predratnog broja.
Biskup Komarica je generalnom sekretaru Linhartu uručio i pismenu promemoriju, izrazivši nadu da „unatoč velike sličnosti današnje situacije katolika u BiH s onom od prije 300 godina, za vrijeme Eugena Savojskog, današnji katolici neće biti ostavljeni na cjedilu – barem od strane dobronamjernih vjernika Austrije i Europe“.
Generalni sekretar dr. Linhart je zahvalio biskupu Komarici za njegovo „izuzetno - i izvan BiH - poznato zauzimanje za pomirenje i pravedni mir u BiH“. Naglasio je spremnost i trajnu opredijeljenost austrijske Vlade za očuvanje cjelovite države BiH i u praksi ostvarenu jednakopravnost svih njenih naroda i stanovnika. Izrazio je očekivanje da se političari hrvatskog naroda u BiH i u RH više i dosljednije založe za poboljšanje nezavidne situacije hrvatskog naroda u cijeloj BiH, te da se uz pomoć Europske Unije, pruži učinkovitija materijalna pomoć za održivi povratak prognanih Hrvata i ostanak onih koji su do sada živjeli u svojim rodnim mjestima.
Obećao je biskupu da će temeljito razmotriti njegove sugestije i molbe i ne dopustiti da bude – kao često do sada – i ovaj put razočaran „gluhim ušima i bezosjećajnim srcima“. TABB
