Novi blaženici su Benedikt de Santa Coloma de Gramenet, Josip Oriol de Barcelona i Dominik de Sant Pere de Ruidebitllets. Ubijeni su 1936. godine bez suđenja, iz mržnje prema vjeri, „samo zato što su bili kršćani“, kako je rekao kardinal Semeraro u homiliji.
Kardinal je ustvrdio da se nove blaženike može prepoznati u riječima Poslanice Hebrejima: „A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo“ (10,32 – 33).
„Oni su različitim putevima, ali povezani odlukom da žele nasljedovati asiškoga siromaška, došli u Manrezu i započeli uzorno i plodno poslanje propovijedanja i duhovnog vodstva. Kada je izbio građanski rat i milicija zauzela, opustošila i spalila njihov samostan, po nalogu svojih poglavara potražili su utočište. Međutim, tražili su ih i ubrzo su bili uhićeni, a potom premlaćivani i ponižavani. Od o. Benedikta su zahtijevali da proklinje i zataji Krista“, podsjetio je. „S radošću su prihvatili otimanje dobara znajući da imaju bolji, trajan posjed (usp. Heb 34)“, dodao je.
„Njihova priča slična je onoj svih ostalih mučenika. To je priča koja je, unatoč tomu što se u povijesti Crkve ponavlja tijekom stoljeća sve do danas, jedinstvena i posebna jer je pred Bogom svatko jedinstven i neponovljiv te se u Isusu Kristu uvijek zove vlastitim, nezamjenjivim imenom (usp. Ivan Pavao II., Christifedeles laici, br 28). U licu svakog mučenika nalazimo originalnu zraku u kojoj lako možemo uočiti jednu od značajki Kristova lica: on je uvijek onaj koji svakomu daje snagu ustrajnosti i u borbi daruje pobjedu. Mučenik uvijek i svugdje u svomu tijelu nosi Isusovu smrt da bi se u njegovom tijelu očitovao i Isusov život (usp. 2 Kor 4,10)“, poručio je kardinal Semeraro.
Naglasio je da je ta razmjena između smrti i života kontradiktorna, a opet vrlo stvarna – kao što piše sv. Pavao: umirući živimo (usp. 2 Kor 6,9) – jedno od načela duhovnog življenja. Mučenik ne živi da umre, nego umire da bi živio, istaknuo je.
U nastavku, predslavitelj je rekao da je odnos umiranja i življenja s Kristom neodvojiv od umiranja i življenja s Crkvom. Odnos Isusa i mučenika koji ne bi išao kroz odnos s Crkvom, bio bi nedovoljan. „Ako sa svakim mučeništvom, kako prije dvije tisuće godina tako i danas, počinje procvat Crkve, to je stoga što mučenik u svom tijelu dopunja što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, koje je Crkva (usp. Kol 1,24)“, kazao je.
Objasnio je da je Kristova žrtva savršena i da joj nije potrebno išta dodavati, ali u njegovom Tijelu – Crkvi nedostaje nešto što se zahtijeva od svakog vjernika – martirija tj. svjedočanstvo do prolijevanja krvi. Dodao je da to ne znači mučeništvo pod svaku cijenu, navevši primjer novih mučenika koji su potražili zaklon kod prijatelja.
Neizostavni vidik mučeništva je također djelovanje Duha Svetoga koji posvećuje vjernika čineći ga svjedokom ili mučenikom za istinu. Ono se ne rađa iz prijezira prema životu ili iz nekog oblika krajnjeg junaštva, nego iz okrjepljujućeg djelovanja Duha Svetoga. „Za prolazak kroz smrt da bi se postigao život, potrebno je da Duh bude onaj koji djeluje, da bi oni koji imaju Duha svetosti ostali radosni i kad su žalosni; iako siromašni, da mnoge mogu obogatiti; a ako ništa nemaju, sve posjeduju (usp. 2 Kor 6,10)“, poručio je kardinal Semeraro.
Na slavlju su bile izložene relikvije trojice novih blaženika. Predslavitelj je istaknuo da one nipošto nisu ulomci smrti nego klice života. Relikvije podsjećaju „da pšenično zrno koje padne u zemlju, umre, ali donosi obilat rod (usp. Iv 12,25). Tako se ono što se dogodilo Glavi, obnavlja u svakom udu Kristova Tijela, svete Crkve“, objavio je Vatican News.
Tjedan dana ranije kardinal Semeraro proglasio je blaženima četvoricu svećenika koji su također ubijeni u Španjolskom građanskom ratu.
Prema procjenama, u Španjolskom građanskom ratu koji se vodio između republikanaca i nacionalista 1936. – 1939. poginulo je pola milijuna ljudi. Među žrtvama protucrkvenog nasilja bila su 13 biskupa, 4172 biskupijskih svećenika i sjemeništaraca, 2346 redovnika i 283 redovnice. Prije je već beatificirano više od 2 tisuće mučenika iz tog rata, a 11 ih je kanonizirano. Razmatraju se postupci za beatifikaciju još 2 tisuće mučenika.
