Najsiromašnija među siromašnima, sveta Terezija iz Kolkate, rođena kao Agneza Gonxha Bojaxhiu, preminula je u Indiji nekoliko dana nakon što je navršila 87 godina. Dogodilo se to 5. rujna 1997. godine. Taj je događaj dirnuo cijeli svijet, zajedno s 5000 sestara kongregacije Misionarki ljubavi i 400 aktivnih samostana u službi posljednjih među posljednjima na svim kontinentima.
Spominjući se te svetice, papa Franjo je u tweet poruci ponovio njezine riječi: „Možda ne govorim njihov jezik, ali mogu se nasmiješiti“, te na današnji liturgijski spomen Majke Misionarki ljubavi potaknuo da u srcu nosimo njezin osmijeh i darujemo ga onima koje susrećemo na našem putu, osobito onima koji trpe. Na taj ćemo način – napisao je – otvoriti horizonte radosti i nade.
Danas je u Kolkati, gdje misionarke imaju 19 kuća, slavlje veliko, a popraćeno je inauguracijom jedne nove strukture za djecu s ulice, i to u samoj središnjoj ulici Park Street. Vrata su otvorena i za misu te posjet svetičinom grobu, dok se diljem zemlje održavaju svečanosti u njezin spomen. U Prištini, na Kosovu, svečanosti se odnose i na petu godišnjicu posvete novoga svetišta, posvećenoga toj svetici u zemlji koja ju voli, budući da su njezini roditelji bili s Kosova, a u kojoj je, osim toga, mlada Agneza osjetila poziv na služenje siromašnima.
„Nikada nisam mislila da bih mogla promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kap čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav (sveta Majka Terezija)“
Majku Tereziju, dobitnicu Nobelove nagrade za mir 1979. godine, koju je 2003. godine Ivan Pavao II. proglasio blaženom, a papa Franjo 4. rujna 2016. svetom, i danas se naziva „majkom“. Nastavljamo s Majčinim naslijeđem, besplatno dajući sve dobro koje možemo – kazala je sestra Mary Joseph, generalna poglavarica reda. Tako je bila poznata u Indiji, a tako je se prisjeća i otac Brian Kolodiejchuk, brat, misionar ljubavi, postulator kauze za kanonizaciju Majke Terezije iz Kolkate, koji je uz nju proveo više od 20 godina.
Govoreći o liku svete Majke Terezije i djelu koje je utemeljila, otac Brian je istaknuo da je bila izvanredna osoba. Bila je izvrstan rukovoditelj, s obzirom na sve što je organizirala i učinila da sve funkcionira. Uvijek je govorila: 'Ne pokušavam biti uspješna, nastojim biti vjerna'. Ali, imala je mnogo uspjeha – rekao je otac Brian te se prisjetio kako je jednom u Rimu, govoreći o sebi i pažnji koju je primala, kazala da ljudi vole vidjeti takvo zauzimanje. Dakle, znala je da je primjer, ali nije zbog toga bila umišljena. Mislim da je jedna od njezinih velikih krjeposti bila poniznost, a potom sigurno milosrđe i vjera.
Osvrnuvši se na dvadesetogodišnju blizinu s Majkom Terezijom, otac Brian je prije svega istaknuo da se prema njemu ponašala kao majka. Uvijek je htjela biti majka – dodao je te se prisjetio jednog primjera. Kada smo jednom išli po nju u zračnu luku u New Yorku i došli u samostan, ostavila nas je u sobi za primanje i nakon nekoliko minuta došla je s keksima, kavom i čajem. Bilo nas je troje i sve nas je poslužila, upravo onako kako čini majka.
Tako je u jednom od prvih pisama, iz '60-ih godina, jednom nadbiskupu napisala: „Titula generalne poglavarice ništa mi ne znači. Želim biti majka“. Imala je veliko srce, srce majke. Tkogod ju je barem jednom susreo, počeo bi ju zvati 'majkom'. Doista je bila prava majka – rekao je otac Brian.
