U svojoj se propovijedi usredotočio na obraćenje sv. Mateja, a upravo je taj događaj na platnu ovjekovječio slavni talijanski slikar Caravaggio. Papa je prikazao tri stadija te epizode: susret, slavlje i sablazan. Nakon što je izliječio uzetoga, Isus je susreo Mateja koji je sjedio u carinarnici. Budući da je bio carinik, bio je prezren te su ga Židovi smatrali izdajicom naroda.
Isus ga je pogledao te mu rekao: „Pođi za mnom!“ Matej je ustao i pošao za njim, kao što i svjedoči evanđelje dana. Prisjećajući se Caravaggiova djela, Papa je govorio o pogledu svetog Mateja: jedno mu je oko usmjereno prema našem Spasitelju, a drugo prema novcu: pogled koji je čak bio zlovoljan. Tu je i milosrdni Isusov pogled, koji ga je gledao s mnogo ljubavi. Slomio se otpor tog čovjeka koji je htio novac: ustao je i pošao za Isusom. To je borba između milosrđa i grijeha – napomenuo je Sveti Otac.
Isusova je ljubav mogla ući u srce tog čovjeka – nastavio je papa Franjo – jer je potonji znao da je grješnik, znao je da ga nitko ne voli, da je čak bio i prezren. Upravo ta svijest da je grješnik otvorila je vrata Isusovu milosrđu. Stoga je Matej napustio sve te je pošao za Gospodinom. To je susret grješnika i Isusa.
Papa je napomenuo da je prvi uvjet kako bismo bili spašeni, osjećati da smo u opasnosti; prvi uvjet da bismo bili izliječeni, osjećati se bolesnima. A osjećati se grješnikom prvi je uvjet kako bismo primili taj milosrdni pogled. Razmišljajmo o Isusovu pogledu, toliko je lijep, dobar, milosrdan. I kada molimo, osjećamo taj pogled na sebi: to je pogled ljubavi, pogled milosrđa, pogled koji nas spašava. Ne bojte se – napomenuo je papa Franjo.
I Matej se poput Zakeja osjeća radosnim te je pozvao Isusa u svoju kuću na objed. Drugi je, dakle, stadij slavlje. Matej je pozvao svoje prijatelje koji su pripadali „istom zanatu“, grješnike i carinike. Sigurno su za stolom postavljali pitanja Gospodinu i on je odgovarao. To nas podsjeća na ono što je Isus rekao u 15. poglavlju Evanđelja po Luki: „Tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grješnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja“ (Lk 15,7). To je slavlje susreta s Ocem, slavlje milosrđa. Isus „rasipa milosrđe“ za sve ljude – kazao je Papa.
Potom slijedi treća faza: sablazan. Farizeji su vidjeli carinike i grješnike kako zajedno s Isusom sjede za stolom te su njegovim učenicima rekli: „Kako to da vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?“ Sablazan uvijek započinje tim riječima: „Kako to…“ – nastavio je Sveti Otac – Kada čujete tu frazu, smrdi, a onda slijedi sablazan. Oni su bili sablažnjeni zbog nečistoće neobdržavanja Zakona. Jako su dobro poznavali „Doktrinu“, znali su kako ići „stazom Kraljevstva Božjeg“, znali su bolje od svih ostalih kako se treba ponašati, no zaboravili su prvu zapovijed ljubavi. Bili su zaključani u „kavez žrtvi“, a pritom su možda mislili: Prinosimo žrtve Bogu, činimo sve što treba, tako ćemo se spasiti. Ukratko, vjerovali su da spasenje dolazi od njih samih, osjećali su se sigurnima. No oni su bili u krivu: Bog je taj koji nas spašava, Isus Krist nas spašava – kazao je papa Franjo.
To pitanje „kako to?“ – nastavio je Papa – smo toliko puta čuli da ga katolici izgovaraju kada su vidjeli djela milosrđa. Kako to? Isus je vrlo jasan: „Idi i uči“. I poslao ih je da uče, zar ne? Idite i učite što znači milosrđe. To je ono što mi je milo, a ne žrtve, jer nisam došao pozvati pravednike, već grješnike. Ako želiš da te Isus pozove, priznaj se grješnikom – kazao je Sveti Otac.
Papa nas je tako potaknuo da se priznamo grješnima, ne na apstraktan način, nego s konkretnim grijesima: svi ih mi imamo mnogo. Dopustimo da nas Isus pogleda svojim milosrdnim pogledom punim ljubavi – kazao je papa Franjo te zaključio – Vrata za susresti Isusa: priznati se onakvima kakvi jesmo, da smo grješni. I On dolazi, i susrećemo se s Njim. Divno je susresti Isusa!
