Sveti se Otac osvrnuo na današnje Evanđelje u kojem promatramo Isusa koji provodi četrdeset dana u pustinji i kojeg kuša đavao (usp. Mt 4,1-11).
Papa je podsjetio kako se sve to odvija poslije Isusova krštenja na rijeci Jordanu, a prije početka javnog djelovanja. Na Jordanu je Duh Božji sišao na Njega, a Otac Nebeski ga je prozvao „Sinom svojim ljubljenim“ (usp. Mt 3,17). Isus je sada spreman za početak svojeg poslanja i odmah se suočava sa svojim neprijateljem – Sotonom.
Sveti se Otac tada osvrnuo na tri kušnje kojima Sotona Isusa želi odvratiti od puta poslušnosti i poniznosti. Đavao zna da će zlo biti poraženo te Isusu predlaže lažnu prečicu do uspjeha i slave. No Isus odbija sve otrovne strijele Zloga štitom Božje Riječi koja izražava Očevu volju. I tako je Sin, pun snage Duha Svetoga, izašao iz pustinje kao pobjednik.
Za vrijeme četrdeset dana Korizme – rekao je Papa – kao kršćani smo pozvani slijediti Isusove stope i pomoću snage Božje Riječi voditi duhovnu bitku protiv zla. Sveti je Otac istaknuo da je za to potrebno upoznati Bibliju: treba je čitati, razmatrati, usvojiti. Biblija sadrži Božju Riječ koja je uvijek aktualna i djelotvorna. Papa Franjo se prisjetio kako je netko jednom rekao: „Što bi se dogodilo kada bismo se prema Bibliji odnosili kao prema svojem mobitelu? Kada bismo je uvijek nosili sa sobom? Ako bismo se vraćali natrag po nju kada bismo je zaboravili? Kada bismo je otvarali više puta dnevno? Kada bismo Božje poruke u Bibliji čitali kao što čitamo poruke na mobitelu…“
„Kada bismo Božju Riječ uvijek imali u srcu“, nastavio je Papa, „nikakva nas napast ne bi mogla udaljiti od Boga i nikakva nas zapreka ne bi mogla odvratiti od puta dobra; znali bismo nadvladati svakodnevna šaputanja zla koje je u nama i izvan nas; bili bismo sposobniji živjeti uskrsli život po Duhu, prihvaćajući i ljubeći svoju braću, posebno one najranjivije i najpotrebitije, pa čak i naše neprijatelje“, kazao je na kraju papa Franjo.
