Lik proroka ne treba povezivati s nekom vrstom čarobnjaka koji proriče budućnost; to je praznovjerna ideja, a kršćanin ne vjeruje u praznovjerja, kao što su magija, karte, horoskopi i slično – rekao je papa Franjo u nedjeljnom podnevnom nagovoru danas, 2. srpnja, osvrćući se na Isusove riječi iz Evanđelja današnje liturgije, te istaknuo da je prorok svatko od nas jer smo krštenjem svi primili dar i poslanje proroštva (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1268).
Prorok je onaj koji, po snazi krštenja, pomaže drugima tumačiti sadašnji trenutak pod djelovanjem Duha Svetoga, shvatiti Božje naume i na njih odgovoriti. Drugim riječima, on je taj koji drugima pokazuje Isusa, koji ga svjedoči, koji pomaže živjeti današnjicu i graditi sutrašnjicu prema njegovim planovima.
Prorok je onaj koji drugima pokazuje Boga
Sveti je Otac istaknuo da smo svi proroci, Isusovi svjedoci da – kako stoji u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium – „snaga evanđelja zablista u svakodnevnom obiteljskom i društvenom životu“ (Lumen gentium, 35). Prorok je, dakle, onaj koji drugima pokazuje Boga te je stoga odraz Kristova svjetla na putu braće.
Gospodin u Evanđelju također traži da prihvaćamo proroke; važno je, dakle, da se međusobno prihvaćamo takvi kakvi jesmo, kao nositelji Božje poruke, svatko prema svom stanju i pozivu, i činiti to tamo gdje živimo: u obitelji, u župi, u redovničkim zajednicama, u drugim sredinama Crkve i društva.
Svatko ima proročki dar koji može podijeliti s drugima
Proroštvo je dar Duha Svetoga – pojasnio je rimski biskup – zbog toga je dobro slušati druge i, primjerice, kada treba donijeti neku važnu odluku, dobro je prije svega moliti, zazvati Duha Svetoga, ali potom slušati i razgovarati, vjerujući u činjenicu da svatko ima nešto važno za reći, proročki dar koji može podijeliti s drugima. Na taj se način traži istina i širi ozračje slušanja Boga i braće – istaknuo je – ozračje u kojemu se osobe ne osjećaju dobrodošle samo ako govore ono što nam se sviđa, nego se osjećaju prihvaćene i cijenjene kao darovi zbog onoga što jesu.
Pomislimo koliko bi se sukoba moglo izbjeći i riješiti na taj način, slušanjem drugih s iskrenom željom da se međusobno razumijemo! Upitajmo se onda na kraju: znam li prihvaćati braću i sestre kao proročke darove? Vjerujem li da ih trebam? Slušam li ih s poštovanjem, sa željom da naučim? Jer svatko od nas treba učiti od drugih.
