Papa Franjo je danas poslijepodne u okviru susreta koji organizira Zaklada Migrantes, talijanski Caritas i Centar Astalli slavio misu u Fraterna Domus u Sacrofanu nedaleko od Rima na kojoj su se okupili vjernici zajedno s izbjeglicama i migrantima koji su u postupku integracije.
Bogatstvo biblijskih čitanja odabranih za ovo euharistijsko slavlje može se sažeti u jednoj rečenici: „Ne bojte se!“ – rekao je Papa u propovijedi i istaknuo – Odlomak iz Knjige Izlaska govori nam o Izraelcima na Crvenom moru koji su bili prestrašeni jer ih je progonila faraonova vojska. Mnogi su od njih mislili da je bilo bolje ostati u Egiptu i živjeti kao robovi, nego umrijeti u pustinji. No, Mojsije je pozvao ljude da se ne boje, jer je Gospodin s njima: „Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi“ (Izl 14,13).
Dugo putovanje kroz pustinju koje je neophodno da bi se stiglo u obećanu zemlju, počelo je tom prvom velikom kušnjom – rekao je Sveti Otac i objasnio – Izrael je bio pozvan gledati dalje od nesreća koje su ga snašle tog trenutka, nadvladati strah i potpuno se pouzdati u Gospodinovo spasiteljsko i otajstveno djelovanje. U Matejevom su pak evanđelju (14,22-33) učenici bili uznemireni i prestrašeno su vikali kad su vidjeli Učitelja koji hoda po vodi, misleći da je utvara. Na lađi koju je šibao jaki vjetar, nisu bili u stanju prepoznati Isusa, no on ih je uvjeravao: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ (Mt 14,27).
Petar je pomiješanim osjećajima nepovjerenja i oduševljenja tražio dokaz od Isusa: „Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!“ (r. 28) – citirao je papa Franjo i nastavio – Isus ga je pozvao. Učinio je nekoliko koraka, no siloviti ga je vjetar ponovno prestrašio i počeo je tonuti. Dok ga je hvatao kako bi ga spasio, Učitelj ga je prekorio: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ (Mt 14,31). Danas nam Gospodin kroz te biblijske događaje govori i traži od nas da mu dopustimo da nas oslobodi od naših strahova. „Slobodni nas od straha“, upravo je to tema koja je izabrana za ovaj vaš susret.
Suočeni sa zlom i ružnim stvarima našega vremena, i mi smo kao i Izraelci u napasti da napustimo svoj san o slobodi – rekao je Papa – Opravdano osjećamo strah pred bezizlaznim prilikama. Kada ne uspijevamo osjetiti Božju nazočnost i nismo u mogućnosti prepustiti se Njegovoj providnosti, nisu nam dovoljne ljudske riječi vođe ili proroka da nas uvjere. Stoga se zatvaramo u sebe, u svoje krhke ljudske sigurnosti, u krug osoba koje volimo i u svoju sigurnu rutinu. I na kraju odbacujemo put u obećanu zemlju i radije se vraćamo u egipatsko ropstvo.
To povlačenje u sebe, znak poraza, povećava naš strah od „drugih“, nepoznatih, emigranata i stranaca – rekao je Sveti Otac i protumačio – A to se primjećuje osobito danas, pred dolaskom migranata i izbjeglica koji kucaju na naša vrata u potrazi za zaštitom, sigurnošću i boljom budućnošću. Strah je opravdan, djelomično zato što nedostaje priprema za taj susret. Rekao sam to i prošle godine, povodom Svjetskog dana migranata i izbjeglica: „Nije lako ući u kulturu drugih, staviti se u prilike ljudi koji su različiti od nas, razumjeti njihove misli i iskustva. I zato često odustajemo od susreta s drugima, te podižemo prepreke kako bismo se branili“.
Umjesto toga, pozvani smo prevladati strah kako bismo se otvorili susretu – rekao je papa Franjo i dodao – A da bismo to učinili, razumska opravdanja i statistička izračunavanja nisu dovoljna. Mojsije je narodu pred Crvenim morem i spremnim neprijateljem koji ga je slijedio rekao: „Ne bojte se!“, jer Gospodin ne napušta svoj narod, nego u povijesti djeluje otajstveno kako bi ostvario svoj plan spasenja. Mojsije je tako govorio, jer je vjerovao Bogu. Susret s drugim je također susret s Kristom. Sam nam je rekao da je On taj koji kuca na naša vrata gladan, žedan, stranac, gol, bolestan i zatvorenik, tražeći da ga susretnemo i da mu pomognemo. Ako još uvijek sumnjamo, evo Njegove jasne riječi: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40).
U tom se smislu može shvatiti i Učiteljevo ohrabrenje učenicima: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ (Mt 14,27) – rekao je Papa i naglasio – To je doista On, pa i ako ga naše oči teško prepoznaju: u poderanoj odjeći, s prljavim nogama, izobličena lica, ranjenog tijela i nesposoban govoriti naš jezik. I mi bismo kao i Petar mogli biti u napasti da Isusa iskušavamo i tražimo znak. Nakon nekoliko neodlučnih koraka prema Njemu, možda bismo mogli ponovo biti žrtve svojih strahova. No, Gospodin nas ne napušta! Iako smo ljudi slabe vjere, Krist i dalje pruža svoju ruku da nas spasi i omogući susret s Njim koji nas spašava i vraća nam radost što smo njegovi učenici.
Ako je to valjani ključ za razumijevanje našeg današnjeg događaja – rekao je Sveti Otac i potaknuo – onda bismo trebali početi zahvaljivati Onome koji nam daje priliku za taj susret, to jest, „drugima“ koji kucaju na naša vrata, nudeći nam priliku da nadvladamo svoje strahove kako bismo mogli susretati, prihvaćati i pomagati Isusu osobno. Onaj tko je imao snage osloboditi se straha, tko je iskusio radost toga susreta, pozvan je danas naviještati ga s krovova, otvoreno, kako bi pomogao drugima da učine isto, otvarajući se susretu s Kristom i Njegovim spasenjem.
Radi se o milosti koja sa sobom nosi poslanje, plod potpunog povjerenja u Gospodina koji je za nas jedina istinska sigurnost. Zbog toga smo kao pojedinci i kao zajednica pozvani moliti poput otkupljenog naroda: „Moja je snaga, moja pjesma – Jahve jer je mojim postao izbaviteljem“ (Izl 15,2) – zaključio je papa Franjo.
