Među novim svecima su mučenici ubijeni u Brazilu: dijecezanski svećenici Andrea de Soveral i Ambrogio Francesco Ferro, laik Matteo Moreira i 27 sudrugova; zatim mladi mučenici iz Meksika Cristoforo, Antonio i Giovanni; španjolski svećenik Faustino Míguez, te franjevac kapucin iz Italije Angelo iz Acrija, prenosi radiovaticana.va.
Sveti je Otac podsjetio da Gospodin želi sa svakom pojedinom osobom slaviti svadbenu gozbu. On s nama želi odnos poput onog zaručnice i zaručnika, te se ne zadovoljava time da samo činimo svoju dužnost ili da slijedimo njegove zakone. Papa nas je iz tog razloga pozvao da razmislimo o sljedećem: sjetim li se barem jedanput dnevno reći „ljubim te Gospodine“?
Naime, kada se ljubav jednom izgubi – nastavio je Papa – kršćanski život postaje isprazan, tijelo bez duše, nemoguća etika, skup pravilâ i zakonâ koje trebamo slijediti bez nekog istinskog razloga. Opasnost je za kršćanski život rutina bez oduševljenja. Umjesto toga je potrebno potpiriti sjećanje na prvu ljubav.
Današnji evanđeoski odlomak, međutim, upozorava da je moguće odbiti Božji poziv – istaknuo je papa Franjo – mnogi uzvanici su rekli „ne“ jer su imali svoje vlastite poslove. Oni nisu odbili poziv iz zloće, nego jer im je bilo draže ono što je njihovo: njihove sigurnosti, njihovo samopotvrđivanje, njihova udobnost…
Smještamo se u naslonjače dobiti, užitaka ili hobija koji nam donose malo radosti – nastavio je Sveti Otac – no time se stari brzo i loše, jer se stari iznutra: kada se srce ne širi, zatvara se. Kada sve ovisi o nama, o onome što nam se sviđa ili što nam služi, postajemo „kruti i zli“. Tada se prema drugima odnosimo na način kako su se uzvanici iz današnjeg evanđelja odnosili prema slugama: sramotno, a u konačnici su ih ubili, i to samo zato što su im smetali.
Evanđelje nas, stoga, pita na čijoj sam strani: na strani „ja“ ili na Božjoj strani? Bog je suprotnost sebičnosti: suočen s odbijanjem on ne zatvara vrata, a na nepravde odgovara još većom ljubavlju. Ukratko, iako ga boli naše „ne“, pokušava iznova. I dok mi kada nas povrijede nepravde ili odbacivanja, znamo gajiti negodovanje i ozlojeđenost, Bog sa svoje strane nastavlja činiti dobro čak i onima koji čine zlo jer se samo na taj način može pobijediti zlo. Prema tome, upućen nam je poziv da se ponašamo poput Boga, da živimo u skladu s istinskom ljubavlju, nadvladavajući hirove našeg čangrizavog i lijenog „ja“.
Papa Franjo je napomenuo da današnja prispodoba govori i o svadbenom ruho uzvanika koje je obavezno. Nije dovoljno jednom odgovoriti na Božji poziv, reći „da“ i više ne činiti ništa drugo, nego je potrebna navika svakodnevnog življenja ljubavi.
Današnji nam sveci, a posebno mnogi mučenici, pokazuju put. Oni nisu rekli prolazno „da“ ljubavi, nego su čitavim svojim životom govorili „da“ i to do samoga kraja. Ruho koje su svakodnevno nosili bilo je Isusova ljubav, „luda“ ljubav koja nas je ljubila do kraja, nudeći svoju odjeću i oprost onima koji su ga razapeli.
Papa je na kraju potaknuo da od Gospodina zatražimo milost da se svakodnevno odlučujemo odijevati u bijelo ruho, svadbeno ruho koje smo primili na krštenju, te da ga održavamo besprijekornim. A kako bismo s Gospodinom slavili svadbenu gozbu ljubavi – zaključio je Sveti Otac – prvi i odlučni korak je pristupiti Gospodinu bez straha kako bismo primili njegov oprost.
