Papa Franjo je na svetkovinu Svih svetih nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja rekao kako je ta misa prilika za molitvu za sve žrtve rata i nasilja. Pri dolasku na vojno groblje, Sveti Otac je obišao nadgrobne spomenike francuskih vojnika poginulih u Drugom svjetskom ratu. Moleći u tišini, Sveti Otac je ostavio na jednom spomeniku bijelu ružu.
Kako inače biva ovom prigodom, Papa je održao spontanu homiliju. Prisjetio se najprije natpisa na koji je naišao na jednome groblju: „Ti koji prolaziš, misli na svoje korake, a od svojih koraka misli na onaj posljednji“. Svi smo mi, ako želimo nešto napraviti u životu, na putu, a ne u šetnji ili u labirintu, kazao je Papa. Svatko od nas će imati posljednji korak. Važno je da nas taj posljednji korak zatekne na putu, a ne hodajući uokolo: na putovanju života, a ne u beskrajnom labirintu, rekao je Papa.
Druga misao koju je Sveti Otac istaknuo u homiliji bila je o grobovima vojnika. Ti su dobri ljudi ginuli u ratu, zato što su bili pozvani braniti svoju domovinu, vrijednosti, ideale, a toliko puta i tužne i žalosne političke situacije. Papa se spomenuo i jedne grobnice vojnika čije je ime nepoznato. U srcu Božjem je ime svih nas, kazao je, ali to je tragedija rata. Siguran sam da su svi oni koji su dobrovoljno otišli na poziv domovine da ju brane, s Gospodinom.
No, mi koji smo na putu, borimo li se dovoljno da ne bude ratova, upitao je Papa, pozivajući neka se gospodarstva ne okoriste proizvodnjom oružja. Danas bi propovijed trebala biti – gledajte grobove, poručio je. Preminuo za Francusku, stoji na spomenicima. Nekolicina ima i ime napisano, no ovi su grobovi poziv na mir: prestanite braćo i sestre, prestanite. Prestanite, proizvođači oružja, prestanite!
Papa je zaključio homiliju ponavljanjem dvije misli. Najprije, pozvao je neka mislimo na svoje korake, na posljednji korak – neka bude u miru. Druga misao jest da su grobovi uistinu vapaj za mir. Neka nam Gospodin pomogne da ove dvije misli posijemo i zadržimo u svojim srcima, zaključio je Sveti Otac.
