Svoje je promišljanje o molitvi Papa započeo tvrdnjom mnogih vjernika da bi željeli više moliti, ali često nemaju vremena. »Žaljenje je svakako iskreno, jer ljudsko srce uvijek traži molitvu, pa i onda kad toga nije svjesno. I ako ju ne nalazi, nema mira«, rekao je Papa. No da bi se ta želja ostvarila, »potrebno je u srcu gajiti žarku, afektivnu ljubav prema Bogu«. Potrebno je i ispravno vjerovati u Boga, nadati se njegovoj pomoći u poteškoćama, zahvaljivati mu. »No volimo li Gospodina barem malo? Gane li nas pomisao na Boga? Zadivi li nas ona? Prožima li našu unutrašnjost?« upitao je Papa, podsjetivši na prvu i najveću zapovijed ljubavi prema Bogu. Duh molitve je nadasve u toj zapovijedi, a »ako tu prebiva, nikada ne izlazi«, rekao je Papa.
»Uspijevamo li«, nastavio je Sveti Otac, »misliti o Bogu kao o nježnosti koja nas drži na životu i prije koje ničega nema; kao o nježnosti od koje nas ništa ne može odvojiti, pa ni smrt - ili o njemu mislimo samo kao o velikom, svemogućem biću, koje je sve stvorilo, kao o sudcu koji sve nadzire? Sve je to točno, no samo kad Bog postane osjećaj svih naših osjećaja, značenje tih riječi postane potpuno. (...) Ako osjećaj za Boga ne zapali vatru, duh molitve ne uspijeva zagrijati vrijeme.«
»Srce u kojemu prebiva osjećaj za Boga pretvara u molitvu čak i misao bez riječi, ili zaziv pred svetom slikom, ili poljubac poslan prema crkvi«, rekao je Papa. »Lijepo je«, nastavio je, »kad mame uče djecu slati poljupce Isusu ili Gospi. Koliko u tome ima nježnosti. U tom se trenu srce djece pretvara u mjesto molitve i to je dar Duha Svetoga. Nemojmo nikada prestati moliti Duha Svetoga za taj dar svakomu od nas, jer Duh Sveti ima svoj poseban način da u našim srcima kaže: 'Abba!', tj.: 'Otče!' Uči nas reći 'Otče!' upravo onako kako je to Isus činio, na način koji sami nikada ne bismo mogli otkriti.«
»Taj dar Duha nalazi se u obitelji«, rekao je papa Franjo. Naime, ako ga se nauči moliti »s istom spontanošću s kojom se uči reći 'tata' i 'mama', onda ga se to nauči zauvijek«. »Kad to prožima sav obiteljski život, onda je čovjek obuhvaćen okriljem Božje ljubavi i cijeli život spontano traži vrijeme za molitvu«, zaključio je Sveti Otac. Vrijeme je u obiteljskom životu ispunjeno različitim brigama i sadržajima. »Uvijek ga je malo, nikada dosta, toliko toga treba napraviti. Tko ima obitelj, brzo nauči rješavati jednadžbu koju ne mogu riješiti ni veliki matematičari: unutar 24 sata on strpa dvostruko toliko. Ima mama i tata koje bi za to mogli dobiti Nobelovu nagradu: od 24 sata naprave 48 sati. Ne znam kako, ali uspijevaju«, rekao je Papa zaradivši pljesak na vatikanskom trgu.
No »duh molitve vraća vrijeme Bogu, izlazi iz opsesije života, u kojem uvijek nedostaje vremena, pronalazi mir uistinu potrebnoga i otkriva radost zbog neočekivanih darova«. Tu se je Sveti Otac osvrnuo na poznati evanđeoski prizor s Martom i Marijom. »Njih je Bog poučio skladu obiteljskih ritmova: ljepoti slavlja, radosti rada i duhu molitve. Posjet Isusa, kojega su ljubile, bio je njihovo slavlje. Jednoga je dana Marta, međutim, naučila da ni najvažniji posao, onaj vezan uz gostoljubivost, nije sve, nego da je slušanje Gospodina... ono što je uistinu bitno, da je to najbolji dio vremena«, rekao je papa Franjo.
»Molitva«, poručio je Sveti Otac na završetku kateheze, »izvire iz slušanja Isusa, iz čitanja evanđelja. Nemojte zaboraviti svaki dan pročitati dio evanđelja! Molitva izvire iz prisnosti s Božjom riječju. Ima li te prisnosti u našoj obitelji? Imamo li evanđelje u kući? Otvorimo li ga kadgod da bismo ga zajedno čitali? Razmatramo li ga moleći krunicu? Evanđelje koje se čita i razmatra u obitelji jest poput dobroga kruha koji svima hrani srce. Stoga se ujutro i uvečer ili kad sjednemo za stol učimo izgovarati molitvu, s mnogo jednostavnosti, jer nam dolazi Isus, kao što je došao u obitelj Marte, Marije i Lazara. Silno mi je na srcu nešto što sam vidio u gradovima. Ima djece koja nisu naučila prekrižiti se. Vi, tata i mama, naučite djecu moliti, prekrižiti se! To je lijepa zadaća, tata i mama! U molitvi obitelji, u njezinim lijepim trenutcima i u teškim razdobljima, povjereni smo jedni drugima, da bi svakoga od nas u obitelji čuvala Božja ljubav.« (dag, gk)
Više vijesti iz Vatikana pratite OVDJE
