Tijekom godina Sveti Otac je progovarao o strašnoj stvarnosti djece vojnika, izražavajući bol mnogih maloljetnika, otrgnutih iz djetinjstva, prisiljenih da se hvataju oružja i tako postajući oruđem smrti.
Na svom korisničkom računu @Pontifex, Sveti je Otac objavio tweet u povodu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv korištenja djece u ratovima, pišući: Djeci vojnicima oduzeto je djetinjstvo, nevinost, budućnost, a nerijetko i njihov život. Svatko od njih vapaj je Bogu koji optužuje odrasle koji su stavili oružje u njihove malene ruke.
Ozbiljno kršenje dječjih prava
Dječaci u situacijama sukoba zaposleni su kao vojnici, ali i kao kuhari, nosači, čuvari, glasnici, a gotovo 40 % djevojčica u Africi regrutirano je u oružanim skupinama i snagama kako bi izravno sudjelovale u konfliktu. Na Bliskom istoku postoje isključivo ženske postrojbe za korištenje taktičkog oružja. I jedni i drugi žrtve su otmica, prijetnji, manipulacija. Neki su ponukani siromaštvom, prisiljeni skupljati prihode za svoje obitelji. Drugi se pak pridružuju kako bi preživjeli ili zaštitili svoje zajednice. Novačenje i iskorištavanje djece od oružanih snaga – naglašava UNICEF – ozbiljno je kršenje dječjih prava i međunarodnog humanitarnog prava.
Porast broja unovačene djece
Povodom današnjeg dana, UN je naglasio kako je 2020. unovačeno i zaposleno više od 8.500 djece vojnika – porast od prethodne godine, kada je zabilježeno 7.750 takvih slučajeva. Između 2005. i 2020. zabilježeno je 93.000 djece vojnika, a prije samo dvije godine UN je izvijestio o 26.425 ozbiljnih kršenja. Gotovo 75 % konflikata uključuje novačenje djece, a više od polovice njih uključuje i djevojčice. Ono što djeca trpe su dugotrajni oblici iskorištavanja i zlostavljanja. U slučaju djevojčica, riječ je i o seksualnom zlostavljanju. Maloljetni brakovi su isto tako sredstvo koje iskorištavaju neke zaraćene strane: djevojke su prisiljene udati se za odrasle muškarce i živjeti pod njihovom kontrolom, nerijetko izložene svakodnevnom seksualnom zlostavljanju.
Zemlje gdje „djetinjstvo nije djetinjstvo“
Međunarodni dan borbe protiv korištenja djece u ratovima proglašen je 12. veljače 2002., kada je Konvenciji o pravima djeteta dodan Opcionalni protokol o sudjelovanju djece u oružanim sukobima, koji zabranjuje novačenje maloljetnih vojnika. Laura Battaglia – novinarka, redateljica dokumentaraca, autorica mnogih reportaža o Jemenu, za Vatican News je rekla kako postoje zemlje u kojima „djetinjstvo nije djetinjstvo i gdje su djeca, kada se rode, već odrasli“. Radi se o vrlo teškom kontekstu za razumijevanje i promjenu, navodi, jer su maloljetnici oduvijek zaposleni na nekim poslovima, djevojke su se rano udavale ili su oružane skupine ili vojska iskorištavali dječake na razna načine. Potrebna je osjetljivost, kaže novinarka, ali i empatija koja proizlazi iz doticanja ove rane iz prve ruke.
Dramatično stanje u Jemenu
Novinarka Battaglia dobro poznaje situaciju u Jemenu, koja proživljava jednu od najgorih humanitarnih kriza na globalnoj razini. Zaklada Save the Children podsjetila je da je tijekom prošlog mjeseca svakog sata stradao ili ranjen jedan civil, zbog čega je siječanj zabilježen kao jedan od najsmrtonosnijih mjeseca od posljednje velike eskalacije sukoba 2018. godine. Od siječnja do početka veljače ubijeno je više od 200 odraslih i 15 djece dok je ozlijeđeno 354. odraslih, a 30 djece.
Ovdje ima djece koji ujutro idu u školu, a poslijepodne iz pregače prelaze u uniformu jer idu u borbu, rekla je novinarka, ističući kako ta pojava nije samo povezana s ratom koji je izbio 2014. godine, već je stvarnost koja je postojala i prije, napose u ekonomsko depresivnim područjima.
Mnoga su djeca prije 2014. bila siročad i u biti su ih obitelji ili manje-više bliski rođaci prodavali oružanim skupinama ili trgovcima ljudima kako bi djeca postala vojnici. Djeca su s vremenom ne samo bila predodređena da skupljaju smeće ili prose, već su gerilcima postali „žrtveno janje“, ljudi koje bi stavljali na granici da bi odbili neprijatelje. Obitelji, objašnjava novinarka, nerijetko se osjećaju dijelom te misije, odnosno smatraju da „daruju“ svoju djecu u tu svrhu. Modalitet je to koji je dijelom dobrovoljan, ali i nametnut, jer postoje skupine koje ulaze u domove kako bi provjerile koliko ima djece, jesu li dječaci ili djevojčice, pa ih odvode. No, kako objašnjava Battaglia, ima mališana koji nakon škole idu na kontrolne punktove s očevima, sa stričevima, koji ih tamo odvode iz ponosa, kako bi ih naučili da ratuju kako bi umrli u sukobu s napadačem. U posljednje vrijeme, kaže Battaglia, ono što pogoršava situaciju nije toliko pandemija koliko međunarodni sustav sankcija, zbog čega kada obitelji postanu zadužene ne mogu primati novac od članova obitelji u inozemstvu te je njihovo jedino rješenje da njihova djeca odjednom odrastu, čak i ako to znači odlazak u rat.
