Nakon savjetovanja s biskupima diljem svijeta, Papa je odlučio preinačiti odredbe koje se odnose na korištenje Misala iz 1962. godine. Motuproprij “Traditionis custodies” popraćen je pismom u kojem obrazlaže svoje odluke.
Odgovornost za reguliranje slavlja mise po izvanrednom obliku ima biskup koji je jedini nadležan za odobravanje upotrebe Rimskog misala iz 1962. u svojoj biskupiji, u skladu sa smjernicama Apostolske Stolice. Biskup treba potvrditi da skupine koje slave liturgiju prema Misalu iz 1962. ne poriču valjanost reforme II. vatikanskog koncila i rimskih prvosvećenika.
Mise koje se slave prema Misalu iz 1962. neće se više održavati u župnim crkvama, već će biskupi odrediti mjesto i vrijeme kada će se slaviti. Zahtijeva se da liturgijska čitanja budu na narodnome jeziku, koristeći prijevode koje odobravaju biskupske konferencije. Predvoditelja delegira biskup.
Svećenici koji će biti zaređeni nakon objave Motuproprija, a žele slaviti misu po izvanrednom obliku rimskoga obreda moraju podnijeti službeni zahtjev biskupu, koji će se o davanju ovlasti savjetovati s Apostolskom Stolicom. Oni koji već slave misu po izvanrednom obliku trebali bi tražiti od svoga biskupa odobrenje za nastavak.
U popratnom pismu, Papa objašnjava kako su ustupci njegovih prethodnika u vezi s upotrebom Rimskog misala iz 1962. godine učinjeni prije svega zbog želje za zacjeljivanjem raskola uzrokovanoga pokretom mons. Lefebvrea.
Rezultati istraživanja koje je nedavno među biskupima provela Kongregacija za nauk vjere otkrivaju situaciju koja me brine i rastužuje te me potiču na intervenciju, napisao je papa Franjo te istaknuo da se želja njegovog prethodnika Benedikta XVI. da se osigura jedinstvo često ozbiljno zanemaruje.
Papa je napomenuo kako je ražalošćen zbog zlouporaba u liturgiji sa svih strana. Žali i zbog toga što je nerijetko instrumentalna uporaba Misala iz 1962. godine povezana i s odbacivanjem ne samo liturgijske reforme, već i samog II. vatikanskog koncila, kao i neutemeljenim tvrdnjama da je izdala tradiciju i “pravu Crkvu”. Sumnjati u koncil, objašnjava Papa, znači sumnjati u namjere otaca koji su iskazali snagu svoje kolegijalnosti na svečan način “cum Petro et sub Petro” na ekumenskom koncilu i u konačnici, znači sumnjati u samog Duha Svetoga koji vodi Crkvu.
Sve je jasnija uska veza između izbora proslava prema pretkoncilskim knjigama i odbacivanja Crkve i njezinih institucija u ime onoga što se naziva “istinskom Crkvom”. Ovdje se radi o tvrdnji koja se protivi zajedništvu, potiče podjelu. U svrhu obrane jedinstva Kristova tijela, prisiljen sam opozvati ovlasti koje su dali moji prethodnici, zaključio je papa Franjo.
