Kompromisi, naprotiv, čine kršćane površnima. Potrebno je, dakle, moliti za milost sjećanja prvoga susreta s Isusom koji nam je promijenio život – istaknuo je papa Franjo u propovijedi tijekom mise koju je, nakon uskrsne stanke, jutros slavio u Domu svete Marte. Poslušnost, svjedočanstvo, konkretnost – tri su obilježja koja proizlaze iz uskrsne radosti o kojima je govorio Sveti Otac.
Uskrsna radost
Pedeset dana vazmenoga vremena za apostole je bilo „vrijeme radosti“ zbog Kristova uskrsnuća – primijetio je Papa. Vrijeme istinske, ali još uvijek dvojbene, bojažljive radosti koja se pita kako će sve završiti. Dok poslije, silaskom Duha Svetoga, ta radost postaje „zarazna“. Prije su shvaćali zašto vide Gospodina, ali nisu sve razumijevali; bili su zadovoljni, ali nisu uspijevali shvatiti. Duh Sveti im je pomogao da sve shvate – napomenuo je papa Franjo.
Poslušnost je činiti Božju volju
Apostolima je bilo zabranjeno naviještati Isusa, pa ipak, nakon što ih je anđeo oslobodio iz zatvora, ponovno su naučavali u hramu – podsjetio je Papa. Kako nam pripovijeda prvo današnje čitanje iz Djela apostolskih (Dj 5, 27-32), stražari dovedoše apostole pred Vijeće gdje ih je veliki svećenik podsjetio da im je strogo zabranio poučavati u Isusovo ime. Petrov je odgovor na to bio: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“.
Riječ 'poslušnost' pojavljuje se u današnjoj liturgiji i u evanđelju (Iv 3, 31-36). Papa ju je istaknuo jer je „život u poslušnosti“ obilježje apostolā koji su primili Duha Svetoga. Poslušnost za nasljedovanje Isusa koji je „bio poslušan sve do kraja“, kao u Maslinskom vrtu. Poslušnost koja znači činiti Božju volju – napomenuo je Papa. Poslušnost je put koji nam je Sin „otvorio“, a kršćanin je, stoga, poslušan Bogu.
Novac – prva svjetovna stvar
Naprotiv, svećenici koji su htjeli zapovijedati, sve su uredili napojnicom; mito je došlo do Groba. Na taj način svijet rješava stvari – primijetio je Papa te objasnio – sa svjetovnim stvarima, a prva je novac, čiji je gospodar đavao. I sâm Isus kaže da nije moguće služiti dvojici gospodara.
Progonjeni kršćani
Drugo je obilježje apostola svjedočanstvo. Kršćansko svjedočanstvo smeta – primijetio je Papa. Možda pomalo tražimo kompromis između svijeta i nas, ali kršćansko svjedočanstvo ne poznaje putove kompromisa. Ono poznaje strpljenje u pratnji ljudi koji ne dijele naš način razmišljanja, našu vjeru; strpljenje za podnositi, pratiti, ali koje nikada ne prodaje istinu.
Prvo, poslušnost. Drugo, svjedočanstvo, koje jako smeta – ponovio je Papa. Mislite na progonjene kršćane u Africi, na Bliskom istoku… Danas ih ima više nego u prvim vremenima; u zatvoru, pogubljeni, obješeni jer su ispovijedali Isusa. Svjedočanstvo sve do kraja.
Nemojmo biti „razvodnjeni“ kršćani
Konkretnost apostola je pak treći vidik na koji se osvrnuo papa Franjo. Govorili su o konkretnim stvarima, ne o „bajkama“. Stoga, kako su apostoli vidjeli i dodirnuli, svatko je od nas dodirnuo Isusa u vlastitom životu – napomenuo je Papa. Često se događa da zbog grijehā, kompromisā i straha zaboravimo taj prvi susret, susret koji nam je promijenio život.
Posjedujemo sjećanje, ali je ono razvodnjeno, te i nas čini slabim kršćanima. Razvodnjenima, površnima. Trebamo stoga uvijek od Duha Svetoga tražiti milost konkretnosti. Isus je prošao mojim životom, mojim srcem. Duh je ušao u mene. Jesam li to možda zaboravio? Vrijeme je, dakle, da tražimo uskrsnu radost. Molimo ju jedni za druge, onu radost koja dolazi od Duha Svetoga, koju daje Duh Sveti; radost uskrsne poslušnosti, radost uskrsnoga svjedočenja i radost uskrsne konkretnosti – potaknuo je na kraju papa Franjo.
