Kao što se jednostavno predstavio na balkunu pročelja bazilike sv. Petra nakon što je izabran za Papu, tako i sada bez velikih i opširnih uvoda, razlaganja, pozivanja na članke zakonika kanonskog prava ili na doktrinu itd. napisao je pismo sa sadržajem bez premca.
Franjo drži kako bi Izvanredni jubilej milosrđa „za sve vjernike bio istinsko vrijeme susreta s milošću Božjom“, pa navodi više prilika za stjecanje oprosta. Svim svećenicima za vrijeme Svete godine daje ovlast za odrješenje od grijeha pobačaja, a i svećenicima tradicionalističkog Bratstva sv. Pija X. (to su Lefebrovi nasljednici, a nadbiskupa Marcela Lefebvra i njegove sljednike je izopčio papa Ivan Pavao II.) udjeljuje ovlasti za valjano i zakonito ispovijedanje. Nakon što kaže kako jubilarni oprost mogu dobiti svi vjernici koji pohode Sveta vrata, otvorena u svim katedralama ili u crkvama po odluci mjesnoga biskupa, kao i u četiri papinske bazilike u Rimu, te kako se oprost može steći u svetištima u kojima su otvorena Vrata milosrđa te u tradicionalnim jubilarnim crkvama, kaže i kako svi koji su sudjelovali u pobačaju mogu nakon pokore biti odrijšeni od toga grijeha. Starije, bolesne i nepokretne osobe oprost će moći steći ako „s vjerom i radosnom nadom žive“ svoje trpljenje te „prime pričest ili sudjeluju na svetoj misi i zajedničkoj molitvi, čak i putem raznih sredstava komunikacije“, dakle i preko tv ili interneta. Zatvorenici mogu steći oprost u zatvorskim kapelama.
„Božji se oprost ne može uskratiti onima koji su se pokajali, osobito ako iskrena srca pristupe sakramentu pomirenja. Zbog toga sam odlučio svim svećenicima u Jubileju milosrđa udijeliti ovlast odrješenja od grijeha pobačaja“, napisao je Franjo.
I do sada su biskupi, pa i svećenici kojima su biskupi dali ovlast, mogli odriješiti žene od grijeha pobačaja. No sada Papa tu ovlast daje svim svećenicima. To će pojednostaviti ženama pristup ipovjedniku za dobivanje oprosta od grijeha pobačaja. Na taj potez se odlučio, kako objašnjava u pismu, kada kaže kako je „upoznao mnoge žene koje nose u svom srcu ožiljak zbog te teške i bolne odluke“. Ima i onih koji su tragediju pobačaju doživjeli s površnom sviješću, kao da nisu svjesni teškoga zla koje takav čin sa sobom nosi, ali s druge strane, „mnogo je onih koji to doživljavaju kao poraz ali smatraju da nemaju drugog izbora. Tu mislim, posebice, na sve žene koje su počinile pobačaj. Dobro su mi poznati uvjeti koji su ih doveli do te odluke. Znam da je to egzistencijalna i moralna drama“.
Franjo dobro poznaje takve i druge situacije u današnjem društvu, pa jednostavnim potezima, bez ulaženja u doktrinalne raspre, prilagođuje ponašanje crkvenih osoba društvenim promijenama. Ako je osjetio potrebu da pismom ovlasti sve svećenike da pruže utjehu ženama koje su pobacile, vjerojatno znači kako, bez obzira što je postojala mogućnost davanjaim oprosta, u praksi baš nije bilo sve provedeno. Crkva ne treba mijenjati doktrinu. Pobačaj ostaje grijeh, ali postoji i oprost.
Na sastancima kardinala prije negoli su se okupili na konklavi, kardinal Jorge Mario Bergoglio, koji je zatim postao Papom, govorio je kako odluke, promijene i reforme u Crkvi moraju biti učinjene prije svega „za spasenje duša“. Evo to što je govorio kao kardinal sada provodi kao Papa.
