Dobrota, mir i gospodstvo nad sobom, plod su onoga tko prihvaća Riječ, koji ju poznaje i koji je s njome blizak. Papa je današnju misu prikazao za časne sestre, koje služe u Domu svete Marte, a koje jutros obilježavaju dan svoje utemeljiteljice, svete Luise di Marillac.
„Proteklih smo dana govorili o opiranju Duhu Svetom, zbog čega je Stjepan ukorio pismoznance; danas nam čitanja govore o sasvim suprotnom ponašanju, o ponašanju koje je vlastitom kršćaninu, a to je poučljivost Duhu Svetomu“. Papa je objasnio kako je nakon Stjepanova mučeništva, u Jeruzalemu izbio veliki progon te su u njemu ostali samo Apostoli, dok su se vjernici laici – primjećuje Papa – raspršili po Cipru, Feniciji i Antiohiji. Riječ se do tada naviještala samo Judejcima.
Neki od njih u Antiohiji, Riječ počinju naviještati i Grcima koji su pogani, jer su osjećali da ih Duh na to potiče: bili su poučljivi. Laici su bili oni koji su pronosili Riječ, nakon progona, jer su bili poučljivi Duhu Svetomu. Apostol Jakov u prvome poglavlju svoje poslanice, potiče da se Riječ prihvati „u poučljivosti“. Trebamo biti dakle otvoreni, a ne tvrdi – objasnio je papa Franjo.
Prvi korak na putu poučljivosti, jest prihvatiti Riječ, što znači: otvoriti srce. Drugi je „poznavanje riječi; odn. poznavanje Isusa koji kaže: „Ovce moje slušaju glas moj i ja ih poznajem i one idu sa mnom“. Poznaju ga jer su poučljivi Duhu Svetomu – objasnio je Papa. Zatim je tu i treći korak: bliskost s Božjom riječju. Uvijek Božju riječ imati uza se; čitati je, otvoriti joj svoje srce; otvoriti srce Duhu Svetomu koji čini da Božju riječ razumijemo – potaknuo je Sveti Otac.
To je plod ovoga primanja riječi, poznavanja riječi – kazao je papa Franjo – to je stav osobe: dobrota, dobrohotnost, radost, mir, samo nadzor ili gospodstvo nad sobom. To je stil koji proizlazi iz poučljivosti Duhu Svetomu – rekao je Papa te nastavio – trebam primiti Duha koji me vodi u razumijevanje Božje riječi, s poučljivošću, to je poučljivost; ne opirati se Duhu, dovodi me do ovoga načina života, do ovoga načina postupanja.
Primiti riječ u poučljivosti, poznavati je i tražiti tada od Duha Svetoga milost da je mogu naviještati, a zatim dati mjesta i vremena da to sjeme proklija i uzraste u one stavove dobrote, krotkosti, dobrohotnosti, mira, milosrđa i gospodstva nad sobom: svega onoga što čini kršćanski stil života – kazao je Sveti Otac.
Kad je vijest da se po Cipru i Cireni, pa i poganima u Antiohiji, naviješta riječ, stigla do Jeruzalema, neki su se uplašili te poslali onamo Barnabu, pitajući se – kaže Papa – „kako to da se riječ naviješta neobrezanima i kako to da je ne navještaju Apostoli, nego „oni koje ne poznajemo“?! Lijepo je bilo – kaže papa Franjo – kad je Barnaba stigao u Antiohiju i na djelu vidio Božju milost; kad se obradovao i potaknuo ih da budu odlučna srca i vjerni Gospodinu, jer je bio čovjek pun Duha Svetoga – kazao je Papa.
Duh Sveti nas vodi da ne pogriješimo, da ga prihvatimo u poučljivosti, prepoznajemo u Riječi i da po njemu živimo. To je suprotno opiranju koje je Stjepan ukorio kod glavara i pismoznanaca – kazao je Papa. „Opiremo li se Duhu; pružamo li mu otpor; ili ga prihvaćamo u poučljivosti?“ – upitao je Sveti Otac te zaključio kako je takvo ponašanje (počljivost, dobrohotnost, krotkost…) postalo vlastito zajednici u Antiohiji, gdje su se učenici i prvi put nazvali imenom kršćani.
