Briga za spas duša Petrova je nasljednika potaknula da biskupima pruži ove reformske dokumenet koji se odnosi na razloge nevaljanosti ženidbe. Papa Franjo, na tragu svojih prethodnika i nastavljajući djelo započeto prije Izvanredne biskupske sinode o obitelji, održane prošle godine, ustanovljenjem Povjerenstva za proučavanje predmeta, potvrđuje da je brak „temelj i počelo kršćanske obitelji“ te da svrha dokumenta nije podupirati nevaljanost ženidbe, već brzinu sudskoga postupka.
Sve to i radi prekomjernoga broja vjernika, koje – premda žele steći mir savjesti – pravne strukture Crkve, zbog moralne i prostorne udaljenosti, vrlo često uznemiruju. Postupci trebaju biti brži i pristupačniji, što je na nedavnoj Sinodi o obitelji i zatraženo, kako bi se izbjeglo da srce vjernika koji čekaju pojašnjenje svoga statusa, ne obuzmu sumnje – piše Sveti Otac.
Uzroke nevaljanosti i dalje treba raspravljati sudskim, a ne upravnim putem, kako bi se istina svete veze najbolje zaštitila. Radi brzine, ovlašćuje se samo jedan pravorijek u korist izvršne nevaljanosti, dakle više nisu potrebne dvije suglasne odluke.
Ustanovljen je pojedinačni sudac, uvijek klerik, odgovoran biskupu, a i sam je biskup sudac među povjerenim mu vjernicima. Stoga je poželjno da biskup u velikim i malim biskupijama potakne preustroj crkvenih struktura te da sudsku službu glede ženidbe uredima kurije ne povjerava u cijelosti – stoji u dokumentu.
Dokumentarnom postupku koji je na snazi pridružuje se kraći „u slučajevima kada je prijavljena nevaljanost poduprta posebno razvidnim dokazima“, primjerice kad oboje supružnika prijavljuju nevaljanost ženidbe ili pak samo jedan s privolom drugoga.
Kako bi se štitila nerazrješivost braka, biskup koji je „jamac katoličkoga jedinstva u vjeri i stezi“ bit će sudac u kratkom postupku.
Vraća se priziv na metropolijski sud kao „razlikovni znak sinodskog obilježja Crkve“. Papa se obraća i biskupskim konferencijama, koje treba poticati apostolski nemir da raspršene vjernike dostignu, a koje isto tako trebaju poštovati pravo pojedinoga biskupa da u svojoj partikularnoj Crkvi ustroji sudsku vlast.
Ponovno se potvrđuje besplatnost postupka kako bi “Crkva, pokazujući se vjernicima kao velikodušna majka“, u predmetu usko povezanom sa spasom duša, očitovala „besplatnu Kristovu ljubav koja nas je sve spasila“. I nadalje je moguć utok Apostolskoj
Stolici, odnosno Rimskoj roti, poštujući drveno pravno načelo, kako bi se jačala veza između Petrove stolice i Partikularnih crkvi.
