Vlč. Ištvane, unatoč koroni, doveli ste veliku grupu hodočasnika iz Vojvodine u Međugorje, zašto?
Dolazimo ovdje zato što osjećamo veliku potrebu. Živimo na području bivše Jugoslavije i još uvijek osjećamo posljedice rata i ljudi osjećaju veliku potrebu za MIROM. A ovdje u Međugorju čovjek može na toliko mnogo načina doživjeti mir. Najradije bi mnogi ostali tu zauvijek, da budu u tom ozračju mira. Za nas je Međugorje doista oaza mira, ne samo za nas nego i za svijet. I jako se radujemo da i Crkva na čelu sa sv. Ocem, biskupima, svećenicima i redovnicima sve više prepoznaje to značenje Međugorja.
Nažalost, sad je ova velika svjetska ugroza zbog pandemije korone, ali mi smo iskoristili i najmanju priliku za doći, a kako kod Boga ništa nije nemoguće, nas pedeset se uspjelo probiti. Mnogi ljudi ovdje doživljavaju veliku pomoć, veliku duhovnu okrjepu.
Iznosim primjer jedne hodočasnice koju poznajem. Mlada žena koja je prošle godine bila u kritičnom stanju zbog bolesti. Prijateljice su je dovele i rekle joj kako će tu dobiti snagu nositi svoju bolest koja je bila terminalna, u bezizlaznom stanju. Međutim, ona se oporavila i evo je sada ovdje u Međugorju ponovno, dovela je i svoju djecu koju smo poveli gratis, da se skupa s njima zahvali Gospi na primljenoj milosti ozdravljenja. Nije još do kraja ozdravila, ali je na tome putu, primila je jako puno ohrabrenja i snage. A muž, vidjevši tu preobrazbu u njoj, povjerovao je i sam se okrenuo Bogu - dogodilo se veliko obraćenje u njihovoj obitelji. Za mene je to doista jedno veliko čudo, nešto divno!
Pomaže li vam kako Međugorje u vašem svećeničkom životu?
Pa naravno da pomaže, kao i svako hodočasničko mjesto, pomaže tako što pokušavamo taj duh odavde ponijeti sa sobom. Onda i mi kod nas u Subotici organiziramo molitve za obitelji, stvaramo male molitvene zajednice, posebno s onima koji su bili ovdje na hodočašću.
Također kad dođemo u Međugorje obavezno nam je u programu odlazak na Brdo Ukazanja, Križevac, večernji molitveni program, uz to obavezna nam je posjeta zajednici Cenacolo i Majčinom selu. To je nešto jako važno – ta poruka koju ova mjesta pružaju.
Obnova Božjeg dara majčinstva kojeg posebno žene trebaju doživjeti. Jer danas smo u velikoj borbi sa duhom svijeta koji je protiv majčinstva, protiv obiteljskog života, koji jedino daje ženi važnost u tome da ona sama može odlučiti hoće li zadržati ili pobaciti svoje dijete. Mislim da je tu krah ljudske civilizacije, pa stoga ovakvo mjesto poput Majčinog sela potvrđuje kako BORITI SE ZA ŽIVOT ima najviše smisla!
Da li je bio prisutan strah u hodočasnicima zbog ove epidemiološke situacije?
Hodočasnici se nisu plašili doći. Došli su sa jednom novom nadom iako ih je polovina već više puta bila u Međugorju. Posebno nas raduje ona polovica koja je po prvi puta došla i već sada kažu kako obavezno dolaze i slijedeće godine.
Interesantno je ono što ljudi ovdje doživljavaju bez obzira na to jesu li više ili manje školovani, bogati ili siromašni, kako se okreću prema Bogu, ali ne u vanjskim događanjima ili traženju čuda, nego baš po nutarnjosti, po tom miru. Jer ovdje u Međugorju sve zrači.
Nije mi drago vidjeti Međugorje ovako bez hodočasnika, ali mislim da Bog ima neki cilj i da sve ima svoj smisao. U ljudima je sigurno narasla još veća želja da dođu. Mnogi moji hodočasnici su tu prazninu doživjeli kao bol. Recimo, kad stignemo u Međugorje, onda odmah idemo pozdraviti Gospu na način da idemo do Gospinog kipa ispred crkve – to je prva stvar koju napravimo kad stignemo i to je zadnja stvar koju činimo pozdravljajući je prije polaska. I mnogima je bilo teško gledati kako je sad ispred crkve sve prazno. A ja sam rekao: 'Sada je nas Gospa počastila da mi budemo uz Nju i da mi budemo s Njom tu u Međugorju kako bi se mogli moliti za ostale koji ne mogu doći. Trebamo svi ovo vrijeme gledati kao dar, ma gdje se nalazili jer kad god smo s Bogom, u Božjoj volji, mi surađujemo s Gospom u Božjem planu spasenja i borbi za život vječni.' – poručio je na kraju vlč. Ištvan.
Razgovarala: Paula Tomić/medjugorje-info.com
