Janja je ravnateljica Kulturnog doma u svom gradu Szegedsegetvarošu u Madžarskoj. Organizira razne kulturne i duhovne programe koji služe tome da ljude vode i odgajaju prema boljem. „Čovjekov hod je jedno stalno penjanje. Znanje i odgoj su jako važni u životu!“ – ističe Janja. Inače se ne bavi organizacijom hodočašća, ali je nekad svećenici zamole da im bude pratnja zbog toga što poznaje hrvatski jezik. „Meni je to prava radost jer volim govoriti na svom jeziku. Mađarski jezik mi je državni jezik jer pripada zemlji u kojoj sam se rodila, a hrvatski jezik mi je materinji jezik jer je to jezik kojim govore moji roditelji.“
„Ovo je moje 4 hodočašće u Međugorje. Ono najljepše što vidim u Međugorju je toliko ljudi kako mole u tišini, ili kad vidim ljude kako hodaju bosi moleći po brdima, ili kada vidim kako mladi ljudi u grupi pomažu onima starima, jedan duh suradnje, pomaganja i ljubaznosti na koju nailazimo dolazeći ovdje.
Na ovom hodočašću sudjeluju hodočasnici iz 4 mađarska grada: Szegedsegetvaroša, Budimpešte, Kapošvara i Móra i imamo 3 svećenika. Sva tri svećenika su visoko obrazovana, ali tako jednostavna i tako je lako s njima razgovarati. Mislim da je to danas jako važno jer svi poznajemo svećenike koji se nekako „zabiju“ u svoje crkve i misle kako je najvažnije da provode svoj život u samoći i molitvi. Za nas vjernike važno je imati svećenike koji nas znaju voditi, s kojima možemo nekada sjesti otvorene duše, dopustiti im da nas upoznaju i da se njih upozna. Važno je da osjetimo kako su otvoreni, da nas svećenik želi upoznati, upoznati kako živimo, upoznati naše probleme, grijehe…
Također danas je sve više ljudi izgubilo kompas i ne zna što je dobro, a što nije dobro u životu, zato treba da nam nekada on to usmeno pokaže, objasni, da nas savjetuje i pokaže nam koji je to put koji nas vodi prema Bogu.“
