“Odnos s Bogom bio mi je površan kroz djetinjstvo. Nakon prve svete pričesti odlazak u Crkvu bio je sve slabiji s opravdanjem da imam treninge i utakmice. To je bio i razlog zašto nisam primio sakrament svete potvrde kada i moji vršnjaci. Nakon srednje škole upisao sam Filozofski fakultet u Zagrebu i završio ga 2007. godine. Nakon toga sam upisao postdiplomski doktorski studij pedagogije koji sam napustio nakon 3 semestra što zbog nogometnih obveza, što zbog gubljenja smisla završetka istog. Kroz vrijeme studiranja te intenzivnog čitanja i proučavanja razne literature, lutao sam džunglom New age-a tražeći odgovore, istinu, smisao – zapravo sebe.
Za vrijeme profesionalne karijere igrao sam za: NK Zagreb, NK Karlovac (zanimljivost je da sam za Karlovac zabio 3 gola GNK Dinamu na jednoj prijateljskoj utakmici, što je odjeknulo), NK Lokomotiva, GNK Dinamo, FC Foolad (Iran), NK Rudeš.
Od prvog dana pokazivao sam veliku ljubav i strast za nogometom. Sad mogu reći da mi je u ozbiljnijim fazama igranja nogomet bio idol koji je određivao moju umišljenu veličinu, moju egzistenciju, raspoloženje…
Obraćenje kod fra Zvjezdana Linića
Obraćenje se događa u 31. godini života. Zapravo nikad nisam otpisivao Katoličku crkvu u potpunosti. Jednom sam tako otišao s prijateljem na duhovnu obnovu kod fra Zvjezdana Linića u Dom sportova. Smatrao sam da će to biti još jedan kamenčić u mojem ‘New age’ životu u kojem sam završio više tečajeva za bavljenja bioenergijom poput Prana healing, BAR-s i tako dalje. Sudjelovao sam na mnogim seansama i seminarima sličnog sadržaja, a koji nisu rješavali moje problem niti liječili moje rane, ali su hrabrili moju umišljenost u kojoj je moja perspektiva samog sebe pa i svijeta oko mene bila podređena mom oholom i egoističnom shvaćanju. Zapravo sam sve podređivao samome sebi.
A onda je Gospodin Isus urušavao tu sliku savršenog gospodina zbog čega sam često ulazio u frustraciju i depresiju, jer nisam mogao zamisliti drugačiju sliku o sebi nego tu savršenu (umišljenu). Nisam igrao savršeno, nisam ostvario sve što i kako sam htio. Imao sam abnormalne, nerealne kriterije i htio se svidjeti svakome i svima.
Podsvjesno sam znao da je ljubav (Ljubav) neko rješenje koje mi fali, no samo u fragmentima sam ju nalazio oko sebe u New age-u dok jednog dana nisam dobio priliku da odem na misu gdje sam čuo meni važne odgovore.
Upravo u tom vremenu upoznao sam u NK Lokomotivi Antu Budimira koji mi je jednom prilikom posvjedočio da on sa svojom djevojkom, sadašnjom suprugom, živi u čistoći. To mi je bilo toliko čudno, zapravo neshvatljivo, ali me neprestano provociralo da o takvom životu razmišljam, što je na neki način utjecalo na to da dublje proučavam kršćanstvo. Taj Ante će kasnije postati moj krizmani kum.
Propovijed koja me dotaknula
Otišao sam tada u crkvu Svetog Križa u Sigetu gdje sam čuo propovijed fra Roberta Perišića, koja me se duboko dojmila i na temelju koje sam zaključio: ‘Pa što ja tražim okolo?! Sve odgovore mogu naći u Crkvi koja mi je tu, blizu i prostorno i povijesno.’ Tako je krenuo moj put povratka Crkvi, odnosno kroz Crkvu Bogu. Slijedila je životna ispovijed, redovito čitanje Božje Riječi, odnosno Svetog Pisma, zatim seminari profesora Ivančića, duhovne obnove i micanje svega što ima veze sa New age-om.
Nakon povratka iz Irana, upoznao sam današnju suprugu. To naše upoznavanje tako je očito protkano prisutnošću Gospodina Boga što zavrjeđuje zasebnu priču. Nakon upoznavanja i odluke da živimo u sakramentu ženidbe više nisam znao što mi je činiti – nastaviti profesionalno igrati nogomet ili ne. Upravo sam se na tu nakanu tada intenzivno molio Blaženoj Djevici Mariji i svetom Josipu da mi nekako pokažu smjer u karijeri odnosno poslu – što trebam napravit, kuda krenuti. Supruga je tada radila u Budimpešti. Na jednoj misi u crkvi Marije Pomoćnice, dobio sam svojevrsnu duhovnu informaciju: “Ostani i svjedoči”.
Pokrenuo duhovne susrete za sportaše
Uspio sam se sa suprugom dogovoriti da ostanem u Zagrebu i da se bavim nogometom. Otišao sam u 2. ligu u NK Rudeš. Nije mi bila bitna ni plaća ni ništa vezano za slavu. Ubrzo nakon toga pokrenuo sam duhovne susrete sportaša iz kojih je nastala zajednica Cathletico koja je aktivna i danas.
Zajednica Cathletico osnovana je 2016. godine i temelji se na četiri stupa: molitva, kreposti, zajedništvo i apostolat. Unutar zajednice organiziramo seminare, predavanja, duhovne obnove i misna slavlja za sportaše, hodočašća, humanitarne akcije i druženja. Okupljamo mnoge sportaše što kroz susrete, što preko društvenih mreža, a većinom su to profesionalci, ali ima i amatera”, svjedoči Leo Mesarić,
