Preživjeli smo. Baš oko 6 mj trudnoće upućuju me na ekspertski uzv i prvi puta u 8 trudnoća vjerujem dr koji kaže da savjetuje da vidimo na boljim aparatima bebu. Rekoše nam - beba nema mozak (anencefalija i/ili hidrocefalus), beba neće preživjeti do rođenja, teške tjelesne i sve malformacije... Imate sedmero djece? "Shvatam da svu djecu rađate, ali ja moram predložiti - ma koliko je kasno odmaklo - prekid trudnoće". Ljubezno, s puno ljubavi ( i istina - teškim bolom i suznih očiju) rekoh ( suprug kraj mene bio): Znam da morate i trudim se ne biti uvrijeđena. Ali, i vi morate znati - ja ću roditi. Ako dijete mora umrijeti, meni, nama će u rukama i zagrljaju umrijeti.
Doktor kima glavom, ni ne uvjerava me dalje, al ja moram još:" I, dr, samo još ovo čujte. Mi ga nećemo ostaviti u ustanovu neku. Mi ćemo ga voljeti i njegovati, ma kakve malformacije imalo. To je naše dijete,naš sin..." Ni riječ nije rekao. Bilo je borbi, ali molitava i ljubavi više... Antonio je rođen i kršten istoga dana i živio s nama 38 dana (mikrocefalija su nazvali njegovu nesavršenost u ljudskim očima, nije mogao gutati, pa smo ga hranili mojim mlijekom preko sonde, dobio upalu pluća, bili u bolnici, pa ozdravio i došli smo doma), umro za vrijeme blagoslova obitelji i nakon obiteljskog krizmaničkog vjeronauka, tren nakon što smo ( svih nas desetero i župnik) završili Očenaš svi se držeći za ruke... Malo VELIKO SRCE JE stalo za zemaljski ritam i počelo NEBESKI RITAM... U ritmu s najsrcima - Isusa i Marije. Ja sam sve svoje darovala...
Vesna H.I. ❤️(svih 8 djece rođeni carskih rezom)
Svjedočanstvo preuzeto s Fb stranice Daruj Život
