Ja kao i mnogi od nas znala sam zalutati u vjeri.Život nas često slomi do temelja i u svoj toj slabosti zapitamo se gdje je "taj Bog" o kojemu su mi govorili da je savršen i da čuje svaku Molitvu,da je sama ljubav?!
Je li sam Ga gađala kamenjem pa sam zbog toga prošla razvod,sto bolesti u obitelji, sto nesretnih ljubavi?! Sve to ludilo života koje te dovede do toga da se poljuljaš u vjeri, psuješ i upadneš u grešnu kolotečinu zivota.
Ali se nekako unatoč svemu moje srce uvijek nadalo da Bog nije zaboravio na moju kćer i mene! Prije nekih tri godine doživjela sam potpuno obraćenje u vjeri. Na toj Sv.Misi plakala sam od početka do kraja,jaka toplina me je obuzela po cijelome tijelu,moja bolesna noga se tresla...i uza sve emocije i osjećaje osjetila sam neopisiv miris ruža koji se širio Crkvom a nigdje ni jedne ruže ili bilo kakvog cvijeća nije bilo.
Oči su se same zatvarale pod navalom Duha Svetoga.Crkvu sam napustila tako mirna i spokojna.Tri dana nakon shvatila sam da je moja noga u potpunosti ozdravila.Da ne govorim koliko me radost obuzela nakon toga.Shvatila sam da sam dobila odgovor koji sam godinama tražila.Bog mi je dao najviše kada sam se najmanje nadala!!!
Ozdravio me fizički,a ono sto je najvažnije ozdravio je moju bolesnu dušu.Malo nakon toga došli su papiri mog crkvenog razvoda kojeg sm predala,te mi je Bog i pismenim putem pokazao Svoje prisustvo za i ono po ljudski nemoguće!Smijete se zar ne? I ja, jer znam sada da je Bogu sve moguće.Počela sam zivjeti vjeru davajući.Davajući,a ne tražeći nista za uzvrat.Naučila sam da je ponekad dovoljan i samo jedan osmijeh drugima da nekome uljepsam dan, a kamoli izdvojiti nešto od sebe za pomoć drugima.Naučila sam da je jedino On uvijek bio uz mene čak i onda kad sam sumnjala.
Dok sam ja Njega tražila, On je mene već odavno našao.To je moje malo svjedocanstvo božje ljubavi prema nama malenima.Obilje božjeg blagoslova želim.
