Od svih mjesta na koje smo mogli otići odmoriti dušu, tijelo, psihu, ponovno smo odabrali otići u Međugorje. Niti jedna turistička destinacija, ma kakva god bila ne može zamijeniti ovaj mir koji pruža ovo mjesto! Svatko tko je srcem doživio Međugorje zna o čemu govorim!
A svakako oni koji nisu posjetili ovo mjesto molitve, trebate se odlučiti i doživjeti!
Sjećam se svojih komentara davno prije dok nisam bila u vjeri, kako je Međugorje marketinški trik, vjerujte mi da sam se pokajala za te riječi prvog trenutka kada smo došli tamo prije 2 godine!
Čujem razne komentare o Međugorju, a većinom su od ljudi koji nisu bili, koji nisu osjetili. Da, ima ljudske gluposti i pohlepe, istina je, ljudi žele Boga strpati u kutiju, ali uvijek ću se vratiti na pitanje, jedeš li hranu zato što si gladan ili zato što to i drugi rade?
Isto je i sa vjerom, ideš li u Crkvu zbog ljudi ili zbog Boga? Ili možda ne ideš za Bogom zbog ljudi?
Ljudi griješe, nismo savršeni, i mislim da ljudi i njihovi postupci oko tog svetog mjesta ne bi trebali moći umanjiti činjenicu o ljubavi, miru i mnogobrojnim čudima iz tog mjesta koja se događaju na dnevnoj bazi! A i ljudi sa kojima smo mi imali doticaj, stanovnici tog mjesta su bili toliko ljubazni prema nama, da smo se sa svakim susretom osjećali kao kod kuće!❤️
To mjesto je puno milosti, i Božja prisutnost je neporeciva.
Večer prije odlaksa bili smo na misi, sa svih strana su krenuli crni kišni oblaci i nije bilo sumnje da neće pasti. Misa je bila na otvorenom, stotine ljudi.
Međutim, ti crni oblaci su se razdjelili, i otišli na sve strane, tako da je iznad Međugorja, iznad Crkve, ostalo vedro nebo, a naokolo do kuda god pogled seže je bilo crnilo.
I tako more malih osobnih svjedočanstava koja čine ovo mjesto posebno, o kojima bi mogla još puno pisati, ali ipak je na vama da doživite osobno!