Spisateljica Carmen Posadas intervjuirala je svoju kćer o njezinom putovanju u Međugorje. Sofía Ruiz de Cueto je prvorođena kćer Carmen Posadas, španjolsko-urugvajske spisateljice i dobitnice španjolske književne nagrade Premio Planeta. Autorica knjige Pequeñas infamías (Male zloglasnosti) i mnogih drugih, katolkinja je i otvoreno govori o vjeri. Sada to može reći i njezina kćer.
Carmen Posadas i Sofía Ruiz de Cueto razgovarale su u zanimljivom intervjuu za katoličku televiziju Mater Mundi TV o Sofijinom preobraćenju, njezinoj prošlosti, o trenutku kada je Bog ušao u njezin život te o tome kako živi sada kada voli Krista.
Bio je to najgori period njezina života
Sofija je doživjela potpuno preobraćenje u Međugorju kada je prolazila kroz vrlo težak period života, a za to je najviše zaslužan njezin prijatelj koji je mjesecima inzistirao da ode na hodočašće koje joj je naposljetku promijenilo život.
“Nisam željela ići na putovanje jer sam tada prolazila kroz loš period u životu, rastavljala sam se. To je bio razlog zbog kojeg sam se udaljila od vjere, bila sam vrlo gnjevna”, ispričala je Sofija svojoj majci.
“Djevica te zove”
Usred kaosa u kojem se nalazila s poslom, rastavom i malom djecom, Sofijin je prijatelj inzistirao da ode na hodočašće, no ona je odbijala ići, “imam djecu, pacijente, moram ići na kongres, a osim toga danas je Majčin dan i razvodim se.”
“Djevica te zove”, rekao joj je prijatelj. “Nisam znala što odgovoriti na to pa sam mu rekla da ću ići”, rekla je Carmenina kćer.
Pristala je ići iako je i dalje bila “ljuta”
Na kraju se sve posložilo kako bi mogla otputovati. Djeca nisu bila problem, raspored na poslu se ispraznio, no ona i dalje nije bila sretna čak ni kad je stigla u Međugorje.
Prvi trenutci nisu bili jednostavni. Kada su stigli, otišli su na misu i klanjanje.
“Bijesna sam izašla iz crkve, otišla sam u krevet bez večere”, ispričala je.
No, sljedeći je dan bio početak njezina nova života. Dan je započeo povijesnim razgledavanjem Međugorja, a zatim je došlo vrijeme da se popnu na Brdo ukazanja. Popela se moleći krunicu, svaka je osoba molila po jedno otajstvo.
Prekretnica
Kada su izmolili peto otajstvo, njezin joj je prijatelj pružio krunicu i ona nije znala kako odbiti. “Molila sam i počela sam plakati, nisam se mogla zaustaviti. Od tog me trenutka preplavio mir. Nestao je gnjev i ostalo je samo olakšanje.”
Sofija je u intervjuu objasnila da se velika promjena u njezinom životu nije dogodila tada, već u Madridu gdje je morala održavati tu spokojnost. Jedan ih je svećenik tijekom Križnog puta upozorio o povratku u svakodnevicu jer je tijekom hodočašća jednostavno održavati stanje mira, no primjerice jednom kad se vratiš u Madrid i na semaforu naiđeš na crveno svjetlo, vrlo lako izgubiš taj isti mir.
U Međugorju je naučila moliti
“To mi je puno pomoglo. Svaki put kada bi vidjela crveno svjetlo na semaforu sjetila bih se Boga”, rekla je i objasnila da “jednom kad pronađeš molitvu u tebi se stvara čežnja i počneš voljeti i moliti sve više i više. U Međugorju sam naučila kolika je moć molitve.”
Sofija je priznala da se njezin život promijenio. Prije hodočašća je cijenila samo ono što je “opipljivo” jer je bila vrlo ponosna i nezavisna. Sada je shvatila da je On uvijek bio tu, spreman da joj pomogne.
“Kada vidiš da Bog postoji, da je tu i da se možeš osloniti na njega, stres i tjeskoba nestanu. Možeš biti u kaosu i imati toliko posla, no nećeš se s tim nositi pod stresom jer on više ne upravlja tobom.”
“Mnogo znanosti nas vraća Bogu”
Kao liječnica i voditeljica klinike, podržava citat Louisa Pasteura: “malo znanosti udaljava nas od Boga, mnogo znanosti nas vraća Bogu”.
Sofija smatra da “što si bliži znanosti, bliži si Bogu” i sigurna je da u medicini gdje se svakodnevno svjedoči patnji “kada osoba upozna Boga ta patnja nestaje. Kada je Bog uz tebe pomaže ti da patnja i bol iščeznu. Možeš osjetiti njegovu ruku”, ispričala je.
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia
