Više od 600 km dijeli Santa Isabel do Rio Negro, grad na obali rijeke duboko u Amazoni, od sjemeništa Svetog Josipa u Manausu, piše Aleteia.
U tom gradu uz rijeku započeo je Rolisson Afonsoov put u sjemenište. Njegova sjećanja na dane u Amazoni još su uvijek vrlo prisutna. “Rođen sam u Manausu, ali moja majka je bila premlada da bi se brinula o meni i imala je financijskih poteškoća, pa sam poslan živjeti kod bake i djeda u Santa Isabel do Rio Negro. Moji djed i baka bili su pobožni katolici. Jedva su znali čitati i pisati, ali mi bismo svaki dan molili, razmišljali o evanđelju, molili krunicu i išli na misu svake nedjelje”, prisjeća se.
Jedna od njegovih najživljih uspomena je odlazak s djedom na pecanje. Rijeka je bila sve za zajednicu, pristupna točka, rekreacija, ali prije svega život i opstanak. Kako si nisu mogli priuštiti vanbrodski motor, veslali bi do obližnjih otoka i satima pecali kako bi osigurali hranu za dom.
Rolisson je imao samo 12 godina kada je, ležeći na ležaljci sa svojom bakom, rekao da bi želio biti svećenik. “Želio sam biti svećenik zbog ruha, rituala, bio sam očaran time”, priznaje.
Međutim, kada se pročulo, prijatelji su ga počeli zadirkivati, te je tu ideju ostavio po strani. Njegove tinejdžerske godine bile su ispunjene greškama, pretjeranim zabavama, zlouporabom alkohola i droga. Prestao je prakticirati ili mnogo razmišljati o svojoj vjeri. No, baka i djed su uvijek bili uz njega. “U to vrijeme nisam mogao razumjeti njihovo razočaranje u mene. Ali i ta su iskustva bila važna i osjećam da sam sada u boljoj poziciji da doprem do drugih mladih ljudi u sličnim situacijama”, kaže.
Na kraju se preselio u Manaus kako bi nastavio svoje studije i živjeti s majkom i braćom i sestrama. Ironično, ovaj odmak od bake i djeda katolika bio je ono što ga je vratilo na put prema Crkvi. “Moja majka i moja braća i sestre su evangelici. Postavljali su mi pitanja o mojoj katoličkoj vjeri, ali nisam mogao odgovoriti na njih. Dakle, otišao sam tražiti i otkrio zajednicu u blizini moje kuće. Uključio sam se i pridružio grupi mladih.”
Studirao je i na kraju se zaposlio, ali razgovor s bakom ostao mu je u pozadini i sada se vratio. Nakon što je iskusio život u zabačenosti Amazone, znao je bolje od većine koliko su ovim zajednicama potrebni svećenici. “Neke od ovih zajednica uz rijeku svećenik posjećuje samo jednom godišnje ili jednom mjesečno. Dolazi, slavi misu i onda se vraća u grad. To je jedan od razloga zašto želim biti svećenik, nositi sakramente, Evanđelje, ovim ljudima, služiti njihovim potrebama”, kaže.
Poduzeti taj posljednji korak bilo je teško; najteže je bilo napustiti stalan i obećavajući posao zbog neizvjesnosti sjemenišnog života. U brazilskoj regiji u kojoj nema radnih mjesta, a siromaštvo raste, Crkva je također siromašna, a sjemeništarci moraju biti podržani donacijama. Preko svojih dobročinitelja, Pomoć Crkvi u nevolji veliki je doprinos njegovoj formaciji.
Sjemenište sada ima mnogo studenata, uključujući predstavnike nekoliko autohtonih zajednica, koji će pomoći prilagodbe jezika Evanđelja vlastitoj društvenoj i kulturnoj stvarnosti.
U međuvremenu, Rolisson je i dalje dirnut svaki put kada čita odlomke iz evanđelja koji se odnose na ribolov. „Kao što je Isus hodao rubovima Galilejskog mora, pozivajući svoje učenike, koji su bili jednostavni ljudi, da budu ribari ljudi, tako on poziva i nas, i tako poziva zajednice uz rijeku da budu njegovi učenici i naviještaju Evanđelje.”
I baš kao što svaki ribar treba opremu za bavljenje svojim zanatom, tako i ovi novi ribari ljudi koji su pozvani evangelizirati amazonske regije, od njihove formacije do više materijalnih dobara, kao što su moderni čamci kako bi bolje došli do svojih stada. To je upravo ono što ACN pomaže pružiti.
„Želio bih zahvaliti svim dobročiniteljima ACN-a što su nam pomogli i zamolio ih da to nastave činiti, kako bismo imali više svećenika za našu Amazonu, za cijeli svijet, i da nastavimo s euharistijom i našim pastoralnim radom što dalje. dosegne”, kaže Rolisson Afonso.
Ako želite saznati više o misiji ACN-a koja pomaže Crkvi u nevolji, posjetite www.churchinneed.org (iz SAD-a) i www.acninternational.org (izvan SAD-a).
