U Carigradu je 25. prosinca 1873., u hladnoj zimi, princeza Alexandrine Moret od Blaramberga rodila sina. Njezin suprug bio je Jean Ghika, diplomat koji je potjecao iz slavne loze vladajućih prinčeva Moldavije. Dječak po imenu Vladimir rano je od roditelja pokupio sklonost vjeri dok je odrastao u pravoslavnoj crkvi svoga krštenja. Nikada nije prestao osjećati Božju prisutnost, od djetinjstva u Rumunjskoj do Toulousea, gdje je odrastao u ljubavi i ujedinjenoj obitelji, sve do smrti svog dragog oca.
U Parizu i Rimu
Nakon srednje škole otišao je u Pariz sa svojim bratom Démètreom, gdje su zajedno studirali. Njegovo krhko zdravlje natjeralo ga je da se na neko vrijeme vrati u Rumunjsku. Studirao je pravo prije odlaska u Rim, gdje je stekao doktorat iz teologije.
“Ići ću kamo god me ljubav Božja vodi”, napisao je, “i trudit ću se osigurati da on bude onaj kome prvi služim, najjači i najbolji.”
U srcu Vječnog grada, u crkvi svete Sabine, pridružio se Katoličkoj crkvi 13. travnja 1902. , ispovijedajući vjeru koja nije bila u suprotnosti s vjerom njegovog krštenja.
“Nisam ono što biste vi nazvali obraćenikom. Bio sam katolik u srcu i morao sam čekati da mi se pruži prilika da službeno uđem na glavna vrata, to je sve.”
Sin pravoslavne crkve koji je postao katolički svećenik
Tek 20 godina kasnije Vladimir Ghika prigrlio je svećenički poziv kada je 7. listopada 1923. zaređen za parišku biskupiju. Ceremonija se održala u kapeli u Rue de Sèvres, ispred relikvija sv. Vinka Paulskog, čijem se primjeru divio. Iste je godine redovito posjećivao Maritaine, koji su u svojoj kući u Meudonu okupljali katoličke intelektualace. Tamo su mu Paul Claudel, Francis Jammes, Louis Massignon i François Mauriac postali prijatelji.
Njegova misija
Dodijeljen biskupijskoj župi za strance, otišao je u Villejuif, gdje su siromašni radnici, skitnice i prosjaci bili nagurani u sirotinjske četvrti. Po uzoru na Charlesa de Foucaulda, Vladimir Ghika je konačno mogao ispuniti svoj poziv misionara najsiromašnijima među siromasima. Kad mu zdravlje više nije dopuštalo da nastavi ovaj iscrpljujući apostolat, ponovno se vratio na cestu. Prošao je zemaljsku kuglu i svjedočio pred svjetskim velikanima. Nosio je sa sobom relikviju Muke Gospodnje, a njegov je zagovor za bolesnike postigao mnoga čudesna ozdravljenja još za njegova života.
Nosio je sa sobom relikviju Muke Gospodnje, a njegov je zagovor za bolesnike postigao mnoga čudesna ozdravljenja još za njegova života.
Kad je izbio rat, Vladimir se konačno pridružio svom mlađem bratu, koji je postao diplomat poput njihovog oca, u Rumunjskoj. U Bukureštu je ispovijedao, posjećivao gubavce, propovijedao, pratio izgubljene i obraćao srca bez predaha. Kad su se 1945. komunisti uspjeli infiltrirati u rumunjsku tajnu službu, čiji je dio bio zadužen za nadzor Crkve, fra. Vladimir Ghika postao je meta. Dok je imao priliku pobjeći iz svoje zemlje kako bi pronašao utočište kod svog brata, nije oklijevao ostati sa stadom koje mu je bilo povjereno. Kršćani su bili u sve većem škripcu i uhićenja su se množila, kao i suđenja optuženima za špijunažu.
Mučenik za vjeru
Kad je prijetnja protiv njega postala neizbježna, Vladimir je otišao na ispovijed, da bi nekoliko sati kasnije bio uhićen i podvrgnut lažnom suđenju. Na kraju je osuđen na “tri godine zatvora strogog režima za suučesništvo u zločinu i veleizdaju”. Deportiran je, a potom mučen, premlaćivan, uskraćen mu je san i hrana. Ipak, nije odao niti jednu informaciju koja bi mogla kompromitirati njegove prijatelje.
U paklu radnog logora propovijedao je, ispovijedao se, kriomice slavio mise i pričao zatvorenicima o svojim brojnim putovanjima kako bi zaboravili na bijedu ovog postojanja. Godine 1954. konačno je podlegao zlostavljanju koje mu je bio naneseno, ne prestajući moliti oprost za svoje mučitelje.
“Čovjek pati proporcionalno svojoj ljubavi”, objasnio je. “Moć da patimo je u nama ista kao i moć da volimo.”
Moć da patimo je u nama ista kao i moć da volimo.
Proglašen je blaženim i mučenikom 31. kolovoza 2013., a sada se slavi 16. svibnja. Ostavio nam je ovaj poučan evanđeoski savjet pravde i ljubavi: “Tko se svlači za druge, Kristom se obukao.”
