Tražila sam ga kroz poroke, izlaske, spiritizam, gatanje... Njegovu sam ljubav željela dobiti od muških osoba i to bi sve završavalo kobno po mene samu, svakim danom sve jače izranjavanu. Dok sam ja tapkala po dubokoj tami On je bio sa mnom i pomagao mi kroz meni tada nepojmljive stvari -kroz moje muke! Svaki pad i svaka suza umanjivala je moju oholost, koja je tada bila beskrajna. Ja, ja i samo ja... Rečenice poput ove zaokupljale su moj um: ,,Jadna ja, meni je teško, drugi su ovakvi i onakvi a ja sam sirota potlačena!” U mojoj kući vladale su tuge i nemiri. U početku radi smrti moje majke, koju smo izgubili s moje tri godine, a kasnije sam te nemire uzrokovala ja sama, uvjerena da sam ja ona koja je oštećena, a ne uzrok problema.
Od malih nogu imala sam, tada sebi neobjašnjive, napadaje panike. To su bili grozni trenuci za dijete od šest godina, nisam znala što mi je, svega sam se bojala, preplavljivale su me groznice, preznojavanja. Bilo me sram podijeliti to s tatom i pokojnom bakom, samo sam željela da sve to prestane, kako bih mogla biti normalno, sretno dijete. Moju je najveću noćnu moru groznih napadaja Stvoritelj okrenuo na najveći blagoslov, na kojem sam Mu danas neizmjerno zahvalna. U tim teškim trenucima poslao mi je moju Nebesku Majku, moju zaštitnicu koja je sa mnom stvorila neraskidivu vezu. Takvu vezu od koje me nisu mogli odmaknuti svi poroci i sva lutanja, čak ni moja, nažalost velika, neposlušnost Bogu.
Bitan dan moga života dogodio mi se sa 16 godina, kada je u moje ruke došla knjiga ,,Međugorje”, koju sam krenula čitati pomalo skeptična, s pitanjem: „Koje su šanse da se Marija ukazuje sve te godine baš nama, običnim grešnicima?!” Zatim je slijedio ugodan šok - knjiga je bila istinita od A do Ž, oplakala sam svako slovo napisano u njoj, te sam odlučila nemrsit sedam dana u čast Gospi. Ubrzo sam posjetila Međugorje i shvatila duboku svetost toga mjesta, koje sam žustro branila u svakoj raspravi. Majka se tamo ukazuje i nema šanse da me itko razuvjeri. No, moj se život u tami nastavio i držao konce moga života sve dok nisam dobila poseban poziv za Međugorje u lipnju ove godine. To je bio tako snažan poziv na koji se nisam mogla ne odazvat, čak ni radi pomanjkanja novca. Sve se posložilo, novac je došao s tri strane i tako sam se pripremila za putovanje! Svjetovna cura pripremila je slušalice sa svjetovnom glazbom da mi slučajno ne bi neka molitva u autobusu dotaknula uho. „Idem na ukazanje, tamo će bez sumnje doći Sv. Majka ali nisam ja «mala od molitve»”. Ulazeći u autobus molitvene zajednice „RUAH ADONAI”, dogodilo se nešto neočekivano! Ljudi koji su me gledali dok sam prolazila prema slobodnom sjedalu bili su drugačiji, osjećala se ljubav u zraku, prožimali su me trnci, te sam posramljeno spremila mobitel sa slušalicama u torbu. Krenuli smo i kroz zvučnike je počeo pričat taj ženski glas, koji me svakom riječju i spomenom ičeg svetog sve više dirao u srce, suze su mi klizile niz lice a nisam ni sama znala zašto. Sada znam: Isus je bio s nama u autobusu i oplakivala sam svoje grijehe i grešne sklonosti kojih je bilo više nego ljudi u busu.
Napokon je pala noć, ujutro je ukazanje. Umorna sam od puta i rado bi se rastegla na mekom krevetu ali idem dočekat svetu Majku na brdo, znala sam u srcu: to će biti poseban susret! Od sedam sati gurala sam se prema križu ne bih li barem vidjela Mirjanu dok gleda u Majku, kad je već ja ne mogu vidjeti, no na kraju sam gledala u leđa desecima Talijana i to me pomalo frustriralo. Nebo se otvorilo, zavladao je muk i obuzeo me lijep osjećaj ali ja sam htjela više. Pomalo sam tužno u sebi zapjevala „da te samo dotaknem, i dodirnem ti haljine, moje srce bilo bi cijelo sve rane bi nestale...” Suze su potekle. Ponovno je počeo žamor i krenula sam na svoje mjesto, i dalje tražeći više od toga. Tada je uslijedilo ugodno iznenađenje, počeli su čitati majčinu poruku! Kakva neočekivana radost: nisam znala da svakoga puta vidjelica dobije poruku, a kamoli da je odmah čitaju. Prvoga puta slušala sam riječi Majke koje je baš meni uputila: „Draga djeco; neprestano sam među vama jer vam svojom beskrajnom ljubavlju želim pokazati vrata raja”. Srce mi se rastapalo, suze su klizile kao nikada jer me Marija nazvala svojim dragim djetetom. „Želim vam reći kako se otvaraju: po dobroti, milosrđu, ljubavi i miru – po mome Sinu. Zato, djeco moja, ne gubite vrijeme na ispraznosti. Spasiti vas može samo poznavanje ljubavi moga Sina. Po toj spasiteljskoj ljubavi i Duhu Svetom On je izabrao mene, a ja zajedno s Njim izabirem vas da budete apostoli Njegove ljubavi i volje. Djeco moja, velika je odgovornost na vama. Želim da vi svojim primjerom pomognete grješnicima da progledaju, obogatite njihove siromašne duše i vratite ih u moje naručje. Zato, molite, molite, postite i redovno se ispovjedajte. Ako je blagovanje moga Sina centar vašega života onda se ne bojte, sve možete. Ja sam s vama. Svaki dan molim za pastire i od vas očekujem isto. Jer, djeco moja, bez njihova vodstva i osnaženja preko blagoslova ne možete. Hvala vam.”
Točno je to i učinila - izabrala je mene da budem apostol njezine ljubavi, naravno još uvijek toga nisam bila svjesna! Neko sam vrijeme sjedila na kamenju toga svetoga mjesta i plakala. Svakim trenom sve jače jer se u meni odvijalo predivno iskustvo. Bila sam na drugome mjestu, na velikoj zelenoj livadi, i Djevica Marija me primila za ruku i odvela me do svoga Sina, naš Spasitelj me dočekao raširenih ruku i za trenutak sam mu sjedila u zagrljaju. Isus me zagrlio. Do tada Ga nažalost nisam mogla obuhvatiti svojom grešnom percepcijom i od toga trenutka krenulo je upoznavanje mene s ljubavlju Otkupitelja, čiste ljubavi koja liječi. Moja je duša znala da to nije samo mašta, što se pokazalo tek u narednim tjednima. Ta poruka i taj zagrljaj su me promijenili. Neke od mojih grešnih sklonosti, rekla bih one najgore, ostale su u Međugorju. Bog mi je dao veliku milost: da budem duhovna u ovom iskrivljenom svijetu. U kratkom vremenskom roku dobila sam stvaran osjećaj da imam Majku koja me voli, čak i više od toga, da imam Nebesku obitelj te da je cijelo Nebo sa mnom kada mi je teško. Moja duša je jasno krenula u pročišćenje i tu sam dobila veliku pomoć. Nebo mi je dalo još jednu posebnu milost, moju duhovnu majku u Isusu Kristu. Ona je uz mene kad god je zatrebam, nije bitno koliko je sati i koliko je umorna od vlastitih briga. Uz mene je da me uputi, ukori, te da mi kao pravoj voljenoj bebi izvadi tvrdi bombon iz usta dok sam još na kašici.
Gospina poruka je stigla i do ljudi iz moje sredine: meni najbliža svjetovna prijateljica postala je moja sestra u Kristu, otvorila je srce poruci iz Međugorja iako nije prisustvovala ukazanju. Bog nas je podigao iz blata i dao nam novi život. Svijet koji nas je preferirao sada nas etiketira pod „skrenule su s uma”, ali mi smo sretne ako nas ismijavaju radi Isusa, i On je bio ismijan, dapače počašćene smo i zahvalne Bogu što imamo jedna drugu. Moja voljena duhovna majka, jednom mi je prigodom rekla nisi svjesna koliko Bog u tebe ima povjerenja kad ti je dao takvo dijete” to me dalo na razmišljanje. Moj se trogodišnji blagoslov zove ... i nije samo moj, njega mi je Otac dao uz povjerenje kako bih ga uputila prema Istini i Životu, našem Gospodinu. I za zahvalu sam se s njim i mojom starom prijateljicom ujedno novom sestrom u duhu uputila u Međugorje na susret s Gospom, 02.08.12. Sto nam je stvari stalo na put da ne dođemo na Sveto mjesto, čak nam auto nisu pustili preko granice. Ali bile smo uporne te smo krenule u noć preko granice s kolicima, i kako smo očekivale, Bog se pobrinuo za naš put do brda i nazad. Iza mene su bila dva mjeseca posta, molitve i ispovijedi pa zagađenost grijehom nije stajala između mene i Gospe u količini kao posljednji put. Nebo se otvorilo i duša mi je to osjetila nekoliko minuta prije ukazanja, pala sam na koljena i spustila lice na kamenje jer ono što je stajalo ispred moga grešnog bića, bilo je toliko čisto i sveto da me obuzeo sram. Neću taj susret ni pokušavati opisati jer nema riječi koje bi ga dostojno opisale. Shvatila sam puni smisao poruke: „Tražite i dat će vam se”. No, i mi moramo dati zauzvrat punu poslušnost Ocu i njegovim Zakonima!
Polako učim kako biti prava majka i Kristov vojnik u velikoj borbi dobra i zla. To je jedino važno jer ne mislim pred Boga donijeti košaru pohvala svijeta, svoju popularnost, bunt zarađenog novca, ili glamurozne slike s photo sessiona, neću mu donijeti serije u kojima sam imala glumačku ulogu (što mi je do tada bio prioritet) jer to ostavlja košaru praznom, a ja želim da moja bude puna. Njegovom milošću dobila sam tu spoznaju i ne želim Ga razočarati. Moj život je napokon dobio smisao i zadatak, a to je: pokazati izgubljenima put prema Isusu. Moje se srce liječi njegovom ljubavlju a time se i liječi situacija u mome domu u kojemu nije bilo mira dvadeset godina. On polako pali svjetla tamo gdje je bila tama i ne prestajem mu zahvaljivati na tome. Prije sam za ostvarivanje sreće htjela biti voljena od svijeta, no tek sam sada istinski sretna jer sam voljena od Neba! Najradije bih vikala svijetu da nas naš Bog dolazi spasiti, ali pošto Isusu trebam mudra, a ne zatvorena u ustanovu, strpit ću se da mi On sam pošalje one koji to žele čuti. J Ja bih sama vjerojatno napravila više štete nego koristi, i zato strpljivo čekam nebesko oružje za pravu borbu. Meni je Gospodin poslao apostole posljednjih vremena da krenem Njegovim putem i po uzoru na njih ja želim pomagati kao što su oni pomogli meni.
