Djetinjstvo je proveo na zagrebačkim ulicama, u pogrešnu društvu i pogrešna shvaćanja života.
S dvadeset dvije godine upoznao je djevojku Nadu. Ona je bila u Međugorju i nagovorila ga da zajedno pođu onamo. Prvi posjet Međugorju Robertu je bio razočaravajući. Tek na povratku kući osjetio je kako opet mora doći u Međugorje, jer nije našao ono što je tražio. I vratio se. Napravio je životnu ispovijedi i otišao na pričest. U trenutku primanja posvećene hostije osjetio je kako ta malena hostija nije običan komad pečena tijesta, nego živi Bog.
Govori on o svojoj velikoj životnoj borbi. Želja da bude Božji bila je ipak jača od svega. S prijeteljem je i pješice išao u Međugorje. Duboko je iskusio moć molitve, posta i razmišljanja o Gospinim porukama i evanđelju. Pokrenuo je Robert i molitvene skupine. U središtu našega života otvorena je Biblija na obiteljskome oltaru koju redovito čitamo", rečenica je koja mnogo govori.
