O samom hodočašću jedan od učesnika, bogoslov riječke biskupije i član zajednice Omnia Deo Alen Markić je kazao: „Došli smo u petak 22. 9. oko 13 h te smo molili postaje križnog puta, penjući se na Križevac. Kasnije je bila prigoda za ispovijed i večernji molitveni program i sveta misa u župnoj crkvi župe Međugorje. Sutra dan u subotu smo u 5 ujutro išli na mjesto ukazanja Podbrdo gdje smo molili razmatrajući otajstva krunice. Poslije smo posjetili Majčino Selo, a nakon toga smo išli u Šurmance, gdje se nalazi čudotvorna Ikona Milosrdnog Isusa s kojom je povezano svjedočanstvo ozdravljenja Uga Feste. Kasnije je također bila prilika za ispovijed i molitveni program župe Međugorje, sveta misa i klanjanje. U nedjelju ujutro u 7h je bila misa u župi Međugorje. U 9.30 su hodočasnici krenuli doma, u povratku su svratili u svetište Gospe Sinjske i pomolili se.
Moj osobni doživljaj hodočašća: Posebno mi je drago doći u Međugorje, jer sam tu osjetio poziv da budem svećenik i uvijek kad sam tu se radosno toga prisjetim i obnovim odluku da se po Marijinu zagovoru i posredništvu iznova više predam Bogu i vjernije mu služim. Druga stvar koja me dotakla i potakla su hodočasnici koji su uglavnom stariji ljudi. Ali me oduševila njihova vjera, jednostavnost i spremnost na žrtvu. Nitko se nije bunio ustati u 4.30 ujutro i ići na Podbrdo. To mi govori kako je pobožnost i ljubav prema Gospi važna, jer daje žar i ljubav za predanjem i jača vjeru i ljubav prema Bogu.“ – govoreći za portal medjugorje-info.com zaključio je Alen Markić, bogoslov u zajednici Omnia Deo.