Godinu dana nakon završenog zanata (ličilac) promjenio sam zanimanje i otišao sam raditi u tvornicu automobila Eurostar u Grac. Tamo sam radio na traci kao autolakirer. Već u mladosti me je uvijek iznova privlačio sport. Počevši od nogometa, preko moto-crossa do biciklizma, kojim sam se uspješno i vrlo intenzivno bavio. Moje oduševljenje za biciklizam je bilo daleko veće od oduševljenja za Boga i Crkvu. Tako sam se sve više i više udaljavao od Boga i Crkve. Nedjeljne biciklističke utrke su mi bile važnije od sv. mise.
Hodočašće u Međugorje u posincu 1998. je do temelja promijenilo moj život. Iskustvo milosrdne ljubavi Božje, koja mi se osobito očitovala u sakramentima pomirenja i euharistije, je prouzročilo ogromnu prekretnicu u mom životu. Istovremeno je to bilo moje obraćenje. Od tog trenutka počeo sam tražiti Boga i pitati se što je volja Božja za mene. Dana 6. ožujka 1999. sam posvetio svoj život Majci Božjoj.
Nekoliko mjeseci kasnije, dok sam radio na traci u tvornici, pročitao sam u jednom časopisu slijedeću rečenicu: „Želis li Majci Božjoj pomoci dovoditi ljude Kristu?“ Potom sam ostavio sve, što mi je do tada bilo dragocjeno: djevojku, obitelj, posao, zavičaj i biciklizam.
Tako sam u jesen 1999. ušao u franjevačku redovničku zajednicu „Marjia, Kraljica mira“, koja je tada imala svoje sjedište u Donjoj Austriji. Godine 2000. sam osjetio poziv za svećeništvom. Zajednica me je posalala na studij teologije u Heiligenkreuz.
