On je međunarodno poznati katolički svećenik, egzorcist i propovjednik, koji boravi u svojoj zajednici u Covingtonu, Georgia, ukoliko nije na evangelizacijskim putovanjima po svijetu, a često je i na osobnoj duhovnoj obnovi u Međugorju.
Duh nepraštanja uzrok je velikom broju grijeha i prokletstva te brojnih blokada u našem životu, ponajviše blokade primanja blagoslova. Ponekad smo toliko ranjeni na životnom putu od drugih ljudi, a rane smo potisnuli tako da smo i zaboravili da bi ih trebali oprostiti. Živimo u ropstvu, ne primamo milosrđe jer i sami ne otpuštamo onima koji nas mrze i progone. Zato vlč. Jim Blount egzorcist, predan službi iscjeljenja i izbavljenja donosi četiri jednostavna koraka za oslobođenje koja mogu promijeniti naš život. Kako kaže, to neće biti laki koraci, ali donijet će slobodu.
Ponekad, kaže vlč. Jim Blount, na djelu su duhovne stvarnosti koje nas možda blokiraju. Ponekad nema želje za opraštanjem. Ponekad je želja za opraštanjem nepotpuna. Ponekad, čak i u obitelji postoji duh neopraštanja. Napominje da mi možemo i moramo surađivati s Božjom milošću u procesu opraštanja. U tu svrhu vlč. James preporučuje sljedeća četiri koraka opraštanja kako bi se oslobodili potpuno i na svetački način:
1. IZVRŠITE ČIN VOLJE
Prvi korak zahtijeva volju. Opraštanje započinje činom volje. Jer ovdje mi odabiremo da oprostimo.
Opraštanje se ne temelji na osjećajima. To je odluka. Možemo imati bilo koji osjećaj ili misli, ali naša je volja ta koja određuje opraštanje. Odluka je učiniti nešto, obvezati se na to da pustimo prošlost. Misli i osjećaji pomažu nam u donošenju ispravnih odluka, ali u konačnici naše odluke određuju naš život.
Odluku o oproštaju donosimo iscjeliteljskom milošću Isusa Krista. Činimo onako kako kaže u Očenašu: “Oprosti nam naše grijehe kako i mi opraštamo dužnicima našim.” Ako se ne smilujemo drugima, odbacujemo milosrđe koje nam se želi dati.
Kao što je Krist oprostio svojim progoniteljima na križu, i mi opraštamo drugima koji su nam možda naštetili. Možemo oprostiti bilo kome: roditeljima i ostalim članovima obitelji, svećenicima, učiteljima ili bilo kome drugom tko nas je ikad povrijedio, ali samo Isusovom milošću i čvrstim zalaganjem volje.
Da biste odlučili oprostiti, učinite čin volje s ovom molitvom: “Opraštam ti, [Ime], u Ime Isusa Krista, sada i zauvijek.”
2. BLAGOSLOVI ONE KOJI TE PROGONE
U drugom koraku blagoslivljamo one koji su nam naštetili. Ovdje uzvraćamo blagoslov za prokletstvo. Kršćani nikada ne uzvraćaju kletvom zbog prokletstva; umjesto toga, uzvraćamo blagoslov.
Možda je slučaj da je osoba koja mi je naudila izgovorila prokletstvo prema meni; ovo je poznato kao “prokletstvo riječi”. Prokletstvo riječi može biti vrlo moćno. Kad god netko s autoritetom opsuje, to je štetno: majka, otac, muž ili stariji brat ili sestra. To se također odnosi na poslodavce ili učitelje. Moćnici bi trebali usnama blagoslivljati, ali ako umjesto toga proklinju, to je đavolski. Moramo to preokrenuti. I to činimo blagoslivljajući ih.
Ovo je najvažniji korak ka opraštanju. Ljutnja i mržnja naših rana odlaze činom blagoslova. Blagoslov topi led srca. Blagoslov otpušta otrov. Blagoslov liječi srce.
Blagoslov koji dajemo trebao bi biti bogat. Blagoslivljajući nekoga, izjavljujemo da želimo za njega sve što Bog želi za njih.
Blagoslov je izraz da bi druga duša trebala spoznati bezgraničnu Božju ljubav i treba primiti Božje milosrđe. Napokon, sveti Pavao uči: „Blagoslivljajte one koji vas progone“ (Rim 12,14).
Iako su grijesi počinjeni nad nama bili strašni, želimo da im se oproste i da osoba bude blagoslovljena. Želimo da onaj koji nam je naštetio bude izliječen i obnovljen. Stoga kršćani mole za one koji su nas uvrijedili i mi izražavamo želju da oni imaju radost u ovom i budućem životu. Molimo Boga da ih iskreno usreći i da im pruži sve što im treba da budu sretni i ispunjeni.
Možda osoba koja nam je naškodila ima svoje patnje. Ako je tako, molimo da ozdrave. Možda pate ili su patili od alkoholizma ili drugih ovisnosti. Možda im je nanesena šteta i im treba vlastito ozdravljenje. Stoga se molimo da budu izbavljeni od bolesti.
U ovom koraku počinje teći istinsko opraštanje. Sad kad sam oprostio osobi koja mi je naštetila, počinjem sve gledati u novom svjetlu.
Da biste nekoga blagoslovili, učinite čin blagoslova ovom molitvom: “Blagoslivljam te, [Ime], u ime Isusa Krista, sada i zauvijek.”
3. ZAHVALJUJTE UVIJEK
Sljedeći je korak težak. To je poziv na zrelost, poziv na svetost. To je svetački korak, jer zahtijeva da stvari vidimo kao što Božji prijatelji – sveci – vide stvari.
U trećem koraku počinjem pronalaziti Krista unatoč pretrpljenim ranama. Započinjemo korak podsjećajući se je Božja sveta volja uzročna i dopuštajuća. Bog je uzrok svih dobrih stvari u mom životu kada mi donosi blagoslove. Drugi puta je popustljiv, dopuštajući da se događaju loše stvari. Može biti da mi je Bog dopustio da postanem ranjen.
Bog koristi moje rane i moju bol da me nauči poniznosti i ovisnosti samo o njemu. Kroz njih se obraćam njemu i on me ozdravlja. Dakle, moje rane, iako ih Bog nije uzrokovao, mogu se transformirati u moj lijek. Možemo zahvaliti našim progoniteljima jer su u nama progonitelji probudili Božju dobrotu. Kroz svoju patnju naučio sam mnogo o dobročinstvu, istinskoj prirodi najdublje vrste ljubavi. S ovom perspektivom možemo čak početi zahvaljivati Bogu na našim ranama. Božjom milošću iscjeljenja možemo prepoznati da smo upravo zbog svojih rana našli spas. Iz tog razloga razumijemo bogatstvo onoga što naučava sveti Pavao kada kaže: “U svakom slučaju zahvaljujte” (1. Sol. 5:18).
Iako nikada ne tražimo progone i rane, oni nam mogu biti kanal milosti, mogu donijeti dobre i obilne žetve . Pismo kaže: „Amen, amen, kažem ti, ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ono ostaje samo zrno pšenice; ali ako umre, rodi mnogo ploda ”(Ivan 12:24).
Sveta Terezija Avilska rekla je “Jedino na čemu ćemo zahvaliti Bogu kad dođemo na Nebo bit će naši križevi.” Sveta Ruža iz Lime rekla je slično: “Osim križa, ne postoji druga ljestvica kojom bismo mogli doći do Neba.”
Naš nas je Gospod naučio da okrenemo drugi obraz. Iako su naše rane možda strašne, Krist ih može proslaviti. Napokon, na nebu vlastite Kristove rane raspeća nisu izbrisane. Koriste se za očitovanje Božje slave, jer rane postaju sredstvo kojim apostoli mogu prepoznati Gospodina i vjerovati.
Stoga bismo trebali tražiti milost da zahvalimo Bogu na ranama koje smo pretrpjeli u ovom životu jer imaju sposobnost da nas dovedu do našeg izlječenja. I možemo zahvaliti našim prijestupnicima u molitvi, zato što su Božji instrumenti koji rade za naše posvećenje.
Da zahvalite Bogu, učinite ovaj čin zahvale s ovom molitvom: “Zahvaljujem ti Gospodine i zahvaljujem ti za [Ime] i ranu koja zacjeljuje.”
4. HVALITE GOSPODINA
U četvrtom i posljednjem koraku opraštanja, izravno zahvaljujemo Bogu. Ovdje svoje misli okrećemo slavnoj vladavini Božjeg nebeskog kraljevstva, klanjajući se Bogu da ga hvalimo za sve što nam je dao.
Svog Gospodara prepoznajemo kao izvor cijelog svog života. Bog je sveljubivi Božanski liječnik koji nam radi dobrog i vječnog spasenja dolazi u pomoć usred grijeha i patnje.
Zapravo, kao što Sveto pismo kaže, „Bog je toliko volio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, tako da svatko tko vjeruje u njega ne bi mogao propasti, i da ima život vječni“ (Ivan 3:16). Otac je toliko čeznuo za otkupljenjem svijeta koji je stvorio, da je poslao svoga Sina da pati i umre kako bismo mogli upoznati Božju najdublju dobrotu i ljubav. Povezane s patnjom Krista, naše rane mogu biti veliki darovi koji nas otvaraju Božjem životu, ljubavi i spasenju.
Stoga slavimo i zahvaljujemo Svemogućem Bogu na svim našim ranama i patnjama. U svojoj savršenoj mudrosti, on je sve osmislio za moje dobro, ovdje i u vječnosti.
Hvaleći ga, vraćamo sve što jesmo i sve što smo pretrpjeli Bogu, izvoru svega što je dobro u životu. Ovaj korak dovršava naše oproštenje i dovodi do savršenog prihvaćanja Božje svete volje.
Sve je u njegovim rukama, naređeno i uređeno po njegovoj Božanskoj Providnosti; sve mi je dobro u duši.
Da biste slavili Boga, učinite čin hvale s ovom molitvom: “Hvalim te Gospodine i tvoju blaženu majku i slavim te za tvoj nebeski plan koji me spašava i vodi k savršenoj radosti.”
O AUTORU:
Fr. James Blount svećenik je Družbe Gospe od Trojstva – misije Georgia. Vrlo daroviti duhovnik i ispovjednik vlč. Jim je hrabar karizmatični propovjednik obdaren i opunomoćen darovima Duha Svetoga. On govori o životu u odnosu sa svakom od osoba Presvetog Trojstva, Oca, Sina i Duha Svetoga. Njegovo učenje oslikava njegovu duboku ljubav prema Euharistiji i njegov intimni odnos, ljubav i pobožnost prema Isusu i Mariji privlači mnoge duše da se također zaljube u njih.
Otac Jim moćno je oruđe Duha Svetoga, o čemu svjedoče tolike priče o čudima, iscjeljenjima i obraćenjima. Njegovi govori pomažu povećati svijest o intenzivnoj Duhovnoj borbi u našem sadašnjem svijetu u kojem je zlo povelo rat protiv Svetoga, ciljajući tako na uništenje svetog obiteljskog života. Njegova skromna odvažnost i neumorna želja da služi izgubljenima i bolesnima posebno su vrijedni pažnje.
Predan svojoj službi iscjeljivanja i oslobađanja, otac putuje propovijedajući i naviještajući Evanđelje kad god i gdje god može, u Sjedinjenim Državama i inozemstvu.
