Gudelj se dugo borio s hepatitisom B, a nakon što je tu bolest vukao 37 godina, dobio je vijesti koje su mu promijenile život. O tome je govorio dok je u Sarajevu pretprošle godine bio gost tamošnjeg sportskog simpozija, za što je dobio poseban pljesak dok se obraćao okupljenima, prenosi Dnevno.
“Moja priča dala bi se svesti na dva života ili na dva dijela jednog života. Možemo pričati i o dva dijela jedne utakmice. Onaj prvi dio je nogometna priča, koja je prekinuta na vrhuncu karijere ili blizu vrhunca. Drugi dio života, drugi dio utakmice, nešto je što sam doznao prije nekih mjesec dana. Pobijedio sam bolest, nakon 37 godina”, rekao je Gudelj preklani u Sarajevu.
Zaustavljen u naponu snage
Gudelja je bolest je zaustavila u naponu snage u nogometnoj karijeri. Imao je 26 godina kada je morao prisilno stati, a prije toga, u dresu Hajduka pamti se da je imao 180 nastupa i 38 golova u ligaškim utakmicama u nekadašnjoj Jugoslaviji, kao i 33 nastupa i tri zabijena gola za reprezentaciju bivše države.
Želio ga je dovesti Real Madrid, spominjao se i interes francuskog Bordeauxa, no sve planove pokvario je hepatitis B. Gudelj je nakon dijagnoze preživio puno teških godina, čak 37, prije nego je dobio sretnu vijest o kojoj je govorio dok je na sarajevskom sportskom simpoziju primao nagradu za životno djelo.
Kako je saznao sretne vijesti? Slavni bivši hajdukovac je o tome govorio za Sportske novosti. “Cijelo vrijeme živio sam s hepatitisom, ali nitko mene nije medicinski posebno vodio, nisam pio lijekove. Molio sam se, molitva mi je vrlo važna, ja sam vjernik. Nisam nikada ni pio, ni pušio, nisam konzumirao gazirana pića, nisam čak pio ni kavu, a puno pješačim i tako se pazim.”
‘Javili mi o preboljenoj infekciji’
“Imao sam rutinsku kontrolu, davanje uzorka krvi. Nazovu me iz bolnice i vele, a i napisano je na nalazu, ‘nalaz HBV biljega upućuje na preboljenu infekciju virusom hepatitisa B. Ja nisam vjerovao! Nemoguće. Nakon 37 godina! Čudotvorno, doista, jer u medicini su ovakvi slučajevi iznimno rijetki, raritetni”, nastavio je Gudelj u svojoj priči za SN.
“Raspitivao sam se kod liječnika, stručnjaka, je li bilo takvih slučajeva uopće ili koliko. Rekla mi je dr. Tatjana Reić kako ima navodno tri do pet posto slučajeva u svijetu, ali da je ovo čudo. Iz toga sada crpim enormnu snagu i samo nastojim širiti pozitivnu energiju na okolinu. Nema toga što se ne može pobijediti”, dodao je Gudelj.
“Ja sam uvjeren, na Maksimiru ili Poljudu, da se okupi 20 tisuća ljudi, a da na centru postavite najtežeg bolesnika, te da svih 20 tisuća zatvorenih očiju puste energiju, onaj bi čovjek ozdravio. Nije me briga što će ljudi sada misliti, ja nikome nisam ništa dužan, a govorim i širim samo pozitivu. Kad mi se dogodi nešto ružno, idem u crkvu i molim Boga da mi spere gorčinu i negativnost”, kaže Gudelj.
Prolazio teške dane
Dok je živio s bolešću, Gudelj se u teškim danima oslanjao na molitvu i na vjeru u Boga, a teških dana bilo je i zbog toga kako su na njega gledali drugi. Nogometna karijera mu je prekinuta dok je bio u naponu snage, a pričao je i što je prolazio nakon toga.
“Otišao sam u zagrebačku bolnicu Fran Mihaljević i sve je bilo dobro. Vratio sam se treningu, ali sam dva puta imao recidiv, odnosno povratak bolesti. Ponovno sam se vratio u bolnicu, ali sam nakon toga na radiju i na televiziji morao objašnjavati što mi je zapravo”, prisjetio se Gudelj.
“Ljudi su govorili da sam se ‘objesio’, neki su mislili da sam obolio od AIDS-a jer su se tada pojavili prvi slučajevi te bolesti, čak su govorili da je to sve montirano. Neki mi ni ruku nisu davali, a jedan je udario automobilom u stup kad me vidio”, dodao je slavni bivši hajdukovac o teškom razdoblju.
Ništa bez vjere u Boga
“U svakom slučaju, bila su to teška teška razdoblja, a sve sam stoički izdržao. Danas mogu poslati poruku da se takve ljude ne smije stigmatizirati. Kada je neka osoba bolesna, emocionalno je izolirana i neće o tome govoriti. Treba podijeliti svoje svjedočanstvo s onima kojima je teško”, poručio je Gudelj.
“Ljude treba osloboditi i reći im da je to svagdje oko nas. Postojalo je cjepivo i tada, a sada se od 2007. dojenčad obavezno mora cijepiti. Nekada se o tome nije govorilo. Mediji su jako važni da se o tome govori i priča”, dodao je.
Teške dane uspio je ‘pregrmjeti’ oslanjajući se pritom i na vjeru u Boga, uz snagu, pozitivu i obitelj koja mu je bila oslonac. U nogometu je ostao kao trener radeći u Zadru i u Hajduku, bio je instruktor u Hrvatskom nogometnom savezu i izbornik u mlađim dobnim kategorijama, a preklani je pričao o velikoj pobjedi izvan terena…
