Mučila ga je tjelesna bolest, ali je još jača bila duševna bolest. Jednog je dana posjetio bolesnika domaći župnik, kako bi ga smirio i pomirio s Bogom. A bolesnik nije htio čuti ni riječi o ispovijedi. I sve je bilo uzalud, jer je odlučno odbio svaku vjersku pouku. Ali iznenada, nakon nekoliko dana, bolesnik pozove domaćeg župnika, koji se vrlo rado odazvao. Kad mu se očinskim srcem župnik približio, bolesnik ga je odmah zamolio za oproštenje što se prema njemu prije onako loše ponašao. Potom mu je bolesnik rekao: Pomozite mi, velečasni, jer se želim potpuno vratiti svome Bogu.
Među svojim knjigama našao sam molitvenik svoje pokojne majke. Otvorio sam ga i na prvoj stranici našao sam jednu sličicu, a na njoj je bio rukopis moje majke: "Isuse, ti si došao u srce moga sina! Molim Te, sačuvaj ga u pravoj vjeri i vodi ga kroz pogibelji života k vječnom spasenju!" Te majčine riječi potresle su me do dna duše, i podigle su me kao živa vatra. Cijelu noć bio sam u mislima sa svo-jom dobrom i pobožnom majkom. Cijelu sam noć molio iz njezinog molitvenika. I zato se želim vratiti dragom Bogu, jer me zove preko moje pokojne majke. I nakon toga župnik ga je smirio i s Bogom sjedinio. Bolesnik je na trenutku svoje smrti raširio ruke i iz svega glasa povikao: "Majko, majko, tvoje su me molitve spasile!" Zatim je klonuo i blago preminuo u Gospodinu.
Iz knjige "Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju" Fra Petra Ljubičiča
