Sigurno su mnogi od vas čuli o "Posveti Isus Kristu po Mariji", od Sv. Ljudevita Montforskog, a isto tako sigurna sam da su je mnogi i napravili, ali jedno znam, da nisam nikada nigdje pročitala svjedočanstvo o tome.
Zašto ja pišem, jer moram… Reći i posvjedočiti da je od kada radim, tu posvetu točnije od 2012. godine Marija za mene postala Mama, od jedne male sličice Gospe koju sam smatrala samo Isusovom Majkom došla sam do toga da ju zovem Mama i da je Ona postala stvarno jako bitna u mome životu. Ona je postala moj život, dio njega, neizostavni dio moga govora, mojih misli, svega. I uopće ne mislim da moj Isus ima nešto protiv toga, jer On mi ju je dao, sjećate se one Isusove riječi s križa, "Evo ti Majke", nisam li je ja zajedno s Ivanom uzela sebi za Majku, nisam li tako poslušala svoga Isus? Nije li moj Bog Otac znao da sam odviše slaba, naivna, nestrpljiva, grešna i da vrlo lako skrenem s Njegovog puta i da sama neću moći, da uz svu ljubav i milosrđe koje mi On daje, njegovo dijete će i dalje padati, spoticati se, lutati. O, znao je On jako dobro…I kada je najprije objavio sebe u mome životu, kada je pokazao da je on Prvi i Posljednji, da bez Njega ne mogu, neću i ne želim, onda kao dar svega toga snagom Duha Svetoga, otkrio mi je najveću tajnu, najskriveniju, otkrio mi je svoju Majku i rekao njoj: "Majko evo ti dijete i uzela me Marija za svoju."
Uzela me i počela raditi nezamisliva čudesa u mome životu, da ih nabrajam, da ih opisujem bilo bi to kao da mi netko kaže opiši osjećaj djeteta u majčinom zagrljaju ili osjeća kada majka nosi devet mjeseci dijete pod svojim srcem, jednostavno nema riječi kojom mogu opisati što znači svoj život dati Mariji u ruke, što znači biti sav Marijin. Kada samo joj se predala u ruke prvo i najbolnije što se počelo događati bilo je umirati u sebi, oslobađanja navezanosti na ljude, na svijet, odvajanja od svega što donosi prividnu radost i sigurnost, ne tražiti utjehu u čovjeku… I boljelo je ponekad jako, do granice kada sam rekla dosta, više ne mogu, kada vas Bog po Marijinim rukama odvaja od navezanosti na nekoga, kada želi da prvo tražite Njega, Njegov zagrljaj, Njegovu pažnju. A mi svi želimo onaj fizički dodir, ono opipljivo da je kraj nas, onda to jako boli i preživjela sam jer Mama je bila tu. Mama je radila bolno, pa nježno…Bila je tu da pomogne zacijeliti rane koje će Bog Otac ozdraviti. Trajalo je mjesecima, ali Majka ne napušta bolesno dijete. Majka je tu da tješi, pomogne, podigne. Iz dana u dan, Majka je radila i pomagala na svim stazama moga života, čak sam i često znala svojim prijateljima reći ako trebate pomoć iz matematike, Majka vam odlično zna matematiku i stvarno zna, Mama zna sve što treba njezinu djetetu.
Ovim želim reći, ne bojte se uzeti Mariju za svoju, ne slušajte one koji govore, ma ne smiješ nju toliko častiti, Ona nije Bog i nitko ovdje i ne kaže da je Ona Bog…ali poslana je od Boga i ako je Bog sišao na zemlju uz Marijin pristanak, zašto netko misli da će se on ljutiti ako čovjek uzme Mariju da dođe do njega…uzmite Mamino najjače oružje, krunicu i zajedno s Njom borimo se protiv ovoga zla koje želi uništiti sve sveto oko nas, koji ne bira već uništava, koji ne odustaje već sve jače napada, neka Gospa bude naša zaštita, a mi njezino oružje u borbi protiv zla.
Biti Njen znači reći sebi NE, a Mariji i Bogu Ocu reći DA, biti Njen znači umirati u sebi, a živjeti u Mariji i Bogu Ocu, biti Njen znači VJEROVATI, ne SUMNJATI, biti Njen znaČi biti Isusov.
Braćo i sestre ne bojite se, recite EVO ME…I POSTANI SAV MARIJIN, A MARIJA ĆE POSTATI SVA TVOJA!
