Mogli bi reći da nas Gospa u ovoj zadnjoj poruci nekako najviše upozorava baš na ono antagonističko, ono što se suprotstavlja redu i poretku i zato stvara nered i kaos. I možda najviše do sada Gospa nam osvješćuje kolika je naša odgovornost odabira strane. Strane mira ili strane nemira, strane blagoslova ili strane prokletstva, strane života ili strane smrti.
DVIJE VATRE
Iz Biblije znamo kako postoje dvije vatre. Božanska vatra Duha Svetoga koja od starog čini novo, od slaboga čini hrabrog, od slomljenog stvara jakog, od jednostavnog stvara mudrog i hladne pretvara u žarke.
I postoji demonska vatra koja radi sve suprotno, slogu pretvara u kaos, red pretvara u nered, ljubav pretvara u mržnju, mir pretvara u rat.
Čovjek se, na žalost, zbog svojih sebičnih interesa, malo slave i bogatstva ovdje na zemlji, malo užitka i lagodnosti koji će brzo proći i postati nedovoljni da mu utaže glad za vječnom Ljubavlju i smislom, sve više otvara ovoj demonskoj vatri ne shvaćajući koliko biva prevaren. U užasu uništenja neće stradati samo drugi, stradat će i on, jer nitko nije otok.
Gospa ističe tu slobodu odabira koju svatko od nas ima i doista je strašno znati i vidjeti kako netko odabire da ne želi mir, nego svoje slabe interese (usp. „Vatra mržnje i ratova širi se u srcima ljudi koji ne žele mir, nego svoje slabe interese.“). Još strašnije je među nama koji kao molimo, jer Gospa kaže kako bi i mi trebali moliti jače i više za mir koji nam Bog želi dati, a mi ga ne želimo! Kako je to moguće? Pa zar nismo Božji? Zar nismo na strani dobra?
Ako se zagledamo pažljivije, i razmislimo iskrenije, shvatiti ćemo da ako nam Bog želi dati svoj mir, odnosno sebe – jer On je Mir naš! - onda od nas traži i promjenu našeg starog načina ponašanja: napuštanje naših ljudskih sigurnosti, ciljeva, očekivanja…
On traži od nas hod, traži rast, traži odricanje, traži opraštanje… ali istinsko, dubinsko. A mi, jesmo li na to spremni? Ili ipak u našim dubinama ne želimo zamijeniti prividan ljudski mir, za onaj nebeski?
Tko je ikada bio u nemiru, izvana i iznutra, zna kako je to strašno stanje koje ti ne da misliti, biti, živjeti, stvarati… kako je to jedan uragan osjećaja koji nosi i lomi sve u tebi i oko tebe. I u tim trenucima shvaćaš koliko je mir duše dragocjen, koliko je važan taj mir o kojem Isus govori: „Mir vam ostavljam, mir vam Svoj dajem; ne kao što svijet daje, Ja vam dajem. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši.“ (Iv 14, 27) Taj Božji mir (shalom) koji Isus ostavlja svojim učenicima je unutarnji mir koji dolazi od Boga, a koji je puno dublji, trajniji i stvarniji od privremenog mira ili odsutnosti sukoba koje nudi ovaj svijet. To je mir predanja i pouzdanja u Božju Ljubav koja ti je najbliža baš u križu.
Ove riječi Isus izgovara u trenucima nesigurnosti, prije svoje muke i rastanka s apostolima, s porukom nama da se ne trebamo predati tjeskobi, strahu ili paničnim mislima, jer Bog na kraju sve na dobro izvodi onima koji mu vjeruju i koji ga ljube.
UDALJENOST OD LJUBAVI JE UZROK NEMIRA
U osnovi su uvijek dvije strane jednog sukoba: Ljubavi i ne ljubavi. Boga i zloga. Koliko se izmirujemo s Ljubavlju, toliko se umiruju nemiri i pukotine u nama. Koliko se udaljavamo od ljubavi, toliko u nama nadvladava kaos. Zato Gospa kaže kako su oni koji su odabrali nemir, oni koji šire vatru mržnje i rata, zapravo oni koji su daleko od njezina majčinskog srca. Njezino majčinsko srce je kao i Božje srce izvor ljubavi koju Bog ima za svakoga od nas. Biti daleko od Gospina i Očeva srca, biti daleko od spoznaje da si ljubljen onakav kakav jesi, da si željen, da si planiran, da imaš smisao, da imaš cilj… je korijen svim neposlušnostima, svim odbijanjima, reakcijama, zastranjivanjima i napuklinama kroz koje onda u našoj slabosti ne teče vatra Božje ljubavi, nego demonska vatra uništenja.
I na kraju, Gospa je s nama, jer ljubav se uči samo iz doživljene ljubavi. Povjerenje se stječe samo iz ukazanog povjerenja. Sigurnost se pronalazi kad se iskusi nečiji zagrljaj i ruka podrške. Gospa zato tu stoji za nas. I Gospa traži da mi to budemo za druge. Vatra Duha Svetoga ne može gorjeti sama. Istina je da jedan plamičak može zapaliti puno drugih plamičaka, ali jedan plamičak ne može dugo gorjeti sam jer će se brzo ugasiti. Vatra živi ako se širi. Isto kao i ljubav. Ako se ne umnaža, ona umire.
Zato Gospa traži naše ispružene ruke jer ona želi da mir prevlada u svakom srcu. Ona nas šalje drugima, ona želi da se naši plamićci ujedine u veliku Vatru Božje ljubavi, u vatru Duha Svetoga koja jedino može nadjačati i ugasiti vatru mržnje i ratova.
Isus nas je pozvao da budemo sol zemlje, a ne šećer zemlje. Naše poslanje na koje nas Gospa u Međugorju podsjeća je čuvati, konzervirati poput soli, ono što je Istina, ono što je Božje, a ne Istinu zaslađivati kako bi je svijet prihvatio.
*Antagonizam, grč. antagónisma – protivljenje, neprijateljstvo, označava nepomirljivu suprotnost, oprečnost, suparništvo ili neprijateljski odnos između dviju ili više suprotnih sila, načela, ideja ili osoba.)
Paula Tomić/Glasnik Mira 11/2026


