Sedamnaest mu je godina. Bistra pogleda. Čim se predstavio, odmah je dodao: “Došao sam jer želim u sjemenište. Želim postati svećenik…” Biskup mu je odgovorio da se javi rektoru sjemeništa s krsnim listom… Međutim mladić odgovara na biskupovo iznenađenje: “Ja nisam kršten!”
Biskup smeten i iznenađen pokazuje svoje čuđenje pitanjem: “Pa kako si onda izabrao svećeničko zvanje?”
Mladić ga pogleda i reče mu što mu se dogodilo. Roditelji su mu ateisti. Otac je viši partijski djelatnik. Mladića su odgojili u ateističkom duhu, kao da Bog ne postoji, i u mržnji prema Crkvi, kao “neprijateljici naroda”. Jednoga dana radoznalo je ušao u crkvu. Iznenada je u sebi čuo riječi: “Ja postojim i ti ćeš biti moj svećenik! Potom je mladić dodao: “Odmah sam povjerovao! Vjeruem u Boga, a da ništa nisam učio o vjeri. Jednostavno znam da Bog postoji i da mu se trebam pokoriti. Trebam prihvatiti njegov poziv!”
Biskup je bio tako iznenađen. Imao je osjećaj kao da sanja. Mladić je gledao biskupa u oči. Kad ga je biskup upitao za maturalnu svjedodžbu, mladić je odgovorio da će za koji mjesec položiti maturu. Biskup pomalo smeten dodao je: “Dobro mladiću, do tada imaš vremena još promisliti.”
Mladić je odgovorio: “Nemam što razmišljati! Bogu ne mogu reći ‘ne’.”
Biskup ga šalje rektoru sjemeništa, koji nakon razgovora s mladićem izjavljuje: “Dugo sam mladića ispitivao i siguran sam da ne laže.”
Rektor i biskup su bili zamišljeni. Bojali su se da ne bi bio ubačen u sjemenište bez zvanja. U povijesti su poznati slučajevi “termitskih” zvanja. Slučajevi rušenja Crkve iznutra. Potrebno je biti na oprezu…
Napokon mladić se opet javio. Nije se predomislio. Donio je maturalnu svjedodžbu. Želio je odmah krštenje. Rečeno mu je da je potrebna pouka i priprava. Njemu je izgledalo kao da se na njega čini pritisak da promijeni svoje mišljenje, pa odgovara uporno: “Shvatite me, viša me sila goni…!” Nakon temeljite priprave mladić se krstio i postao bogoslov. Završio je teologiju i postao svećenik. Danas djeluje u Poljskoj kao jedan od najboljih svećenika.
