Radila je godinama u zdravstvu, gledala ljudsku bol, umiranja i tragedije, no ništa je nije moglo pripremiti na ono što ju je snašlo. Nakon cijepljenja osjetila je naglu slabost i gubitak svijesti. U tom trenutku, tvrdi, njezina se duša odvojila od tijela.
„Našla sam se u mjestu tame, vatre i strašnih krikova. Ljudi su patili, vapili, a demoni su ih mučili. Osjetila sam beznađe kakvo nikad nisam mogla zamisliti. Znala sam – to je pakao, i tamo nema Boga.“
Bridgette opisuje da je osjetila neopisiv strah, ali i spoznaju da duša bez Boga završava u vječnoj izgubljenosti. U tim trenucima, kako kaže, čula je glas koji joj je dao novu priliku. Ponovno se probudila u bolničkom krevetu – ali više ništa nije bilo isto.
„Bog mi je dao drugu šansu. Shvatila sam da nije bitno koliko sam školovana, koliko sam godina provela spašavajući druge. Bitno je samo gdje ću provesti vječnost i jesam li predala svoj život Kristu.“
Od tada Bridgette svjedoči širom Amerike, želeći upozoriti da je pakao stvaran i da nitko nije siguran bez obraćenja. Naglašava da cjepivo nije središte njezina svjedočanstva, nego iskustvo koje ju je dovelo do najvažnije istine: spasenje je moguće jedino u Bogu.
„Život je kratak, ali duša je vječna. Ne čekajte. Okrenite se Bogu dok imate vremena.“ – poručuje.