To se je dogodilo nakon mog prvog posjeta Međugorju. Mnogi su mi pričali kako je Međugorje posebno mjesto i kako tamo vlada veliki mir. Nisam to mogla shvatiti dok i sama nisam došla. I doista to je mjesto gdje sam najsretnija na svijetu i gdje bih mogla ostati zauvijek. Kada tamo dođem sve postaje ne bitno i samo mi je važno da sam tamo,nešto nevjerojatno. Prije odlaska postila sam al tako da nisam jela meso petkom,i baš sam mislila kako je to u redu,mada bih se ja najela do sita bezmesne hrane.
Nakon povratka iz Međugorja došao je petak i ja sam postila na isti način,jela sam nakon 17h ali opet do sita i bez mesa. Nakon što sam se dobro nahranila krenula je grižnja savjesti u smislu da kakav mi je to post kad sam se do sita najela. Koga ja varam jer dragog Boga prevariti ne mogu. Nekakve grozne optužbe su mi se rojile u glavi i tada sam odlučila dobro od sljedećeg petka postim o kruhu i vodi i to na nakanu. Došao je sljedeći petak i doista ja sam postila o kruhu i vodi i tako pet petaka na određenu nakanu. Ustrajala sam i bila radosna. Nakon tih pet petaka nastavila sam postiti ponovno na nakanu i hvala Gospi i Isusu što su mi podarili tako veliku milost da sam u tome mogla ustrajati i ustrajem. Gospa mi je tu milost podarila u Međugorju iako ja toga nisam odmah bila svjesna. Hvala ti Gospe moja za sve milosti koje nam daješ.
