Moj život u Božjem blagoslovu jednog dana neugodno je iznenadila bol u prsima koju sam počeo osjećati prilikom trčanja. To se počelo događati otprilike paralelno s smrti mladog Hrvatskog nogometaša. U novinama sam pročitao od kojih je simptoma patio i shvatio sam da imam isti problem. Bio sam obeshrabren, jer nisam mogao shvatit kako se to moglo dogoditi meni, koji sam svoj život predao Isusu.
Stotinu puta dnevno postavljao sam pitanje: Kako je to moguće? Dobio sam odgovor. Isus mi je pokazao da sam se jednostavno preopteretio, ali i da me je On opominjao da tako ne radim. Kada sam to spoznao, bio sam poprilično iznenađen, a naravno neprijatelj nije mirovao pa je to iskoristio sa jednim od svojih najjačih aduta, a to je totalno obeshrabrenje. Duboko sam vjerovao i već iskusio ozdravljenja koje Isus nudi, ali sam pomislio da sam u ovakvoj situaciji u kojoj sam ja osobno kriv za „bolest“ prepušten samom sebi, bez računanja na Isusovu pomoć, koji neće ispravljat moje greške.
Iako sam razmišljao na potpuno kriv način, otišao sam na duhovnu obnovu koju je predvodio fra Ivo Pavić. Odmah na samom početku obnove osjećao sam olakšanje i kako će sve biti dobro. Kad je došao trenutak polaganja ruku, došao sam do svećenika kojem sam rekao da želim da se pomoli za moje srce, nakon toga sam počivao u duhu i osjetio ove riječi „Kako si mogao povjerovat da te neću ozdraviti… Evo trčim da te ozdravim“. To me toliko dirnulo da sam počeo plakati i govorio sam si: „Ti si podcijenio Isusa i Njegovu dobrotu, iznevjerio si ga jer si posunjao u Njegovo milosrđe“… Bio sam razočaran u samoga sebe. Na putu kući sam i dalje osjećao bol, ali i potpuni mir da će sve biti dobro. Sutradan bol nije prolazila. U popodnevnim satima sam čitao Bibliju, radilo se o odlomku iz Matejevog evanđelja: „Kad je pala večer dovedoše mu mnoge opsjednute. On riječju istjera duhove i sve bolesnike izliječi. Tako se ispuni riječ proroka Izaije: ‘On slabosti naše uze i ponese naše bolesti’ Mt( 8,16-17)”.
Istoga trenutka shvatio sam kako nam je Isus već osigurao zdravlje, i sve naše slabosti ponio, i kako je Njegova volja da budemo zdravi a samim time i sretni. Jer nema logike da je On već ponio naše bolesti, a ja opet bolestan, jedino ako se “autor” Biblije šalio s nama, što svakako nije moguće. Počeo sam primati svoje zdravlje. Rijeke Božanske snage strujale su mojim srcem. Uvjerio sam se da je Božja riječ živa i djelotvorna.
Svima onima koji ovo čitaju poručujem da Isus puno više želi naše zdravlje, sreću, blagostanje i život u pravom izobilju, nego što mi to želimo, ali isto tako poštuje našu slobodnu volju, pa tako nažalost mnogi izabiru prokletstvo, a ne blagoslov i stradavaju zato što su oni tako odlučili, a ne zato što je to neka čudna, neshvatljiva Božja volja. Iako se ozdravljenje nekada ne dogodi istoga trenutka (ne dogodi se čudo), to je zato jer Isus ponekad ozdravlja postupno (kao uzimanje lijeka, što je slučaj kod mene) ili odgođeno. Ne dajte da vas uvjere u to da Isus želi da vi patite, On je jasno objavio svoju volju rekavši: „Više volim milosrđe nego žrtvu“. I nikada nemojte posumnjat u Njegovo neshvatljivo, nemjerljivo milosrđe, tj. dobrotu od koje mi svaki put zasuze oči, koliko mu se divim.
Božji blagoslov sišao na sve.
