- Ja sam rođen na Brini u Livnu i moji prvi susjedi su fratri franjevačkog samostana Gorica. Moje cijelo djetinjstvo bilo je vezano uz crkvu i moja mama me cijelo moje djetinjstvo učila i savjetovala da živim u vjeri. Zajedno sa svojim prijatlejima sam ministrirao u crkvi gotovo svakodnevno i to je taj period života koji je na mene ostavio velikog traga i utjecao na mene da budem ono što jesam danas. I zaista, od svoje kuće, obitelji i kraja ponio sam samo dobre stvari - ponosno prepričava izbornik.
Nakon toga, 15-ogodišnji Zlatko otišao je u Split igrati nogomet gdje se suočio sa svojim prvim iskušenjima. Dvije, tri godine borio se s iskušenjima velikog grada, no vjera i kućni odgoj pomogli su mu da ustraje i ostane na pravom putu.
- Vjerovao sam u sebe, u svoj rad i nosila me ambicija da nešto napravim. Kad se osvrnem na svoju prošlost, bilo je teških trenutaka, no uvijek sam se uz pomoć dragog Boga i vjere uspio izvući i biti ono što sam danas - rekao je Zlatko.
Svjetsko nogometno prvenstvo te srebro hrvatske reprezentacije bila je neizostavna tema u novoj epizodi.
- Ja sam shvatio da moramo poraditi na zajedništvu. Reprezentacija je jedna grupa koja ima isti cilj, koja će vjerovati, koja će imati međusobno povjerenje, da jedni druge podržavamo u teškim trenucima i da jednostavno nema odustajanja. Mi smo puno radili na tome i svakog dana to je išlo je sve bolje i bolje. Pogotovo nakon utakmica i pobjeda, to zajedništvo je bilo sve veće i jače i postali smo nepobjedivi. Jer kada se jedna grupa ujedini, napravi jedan cilj, jednu borbu, daje sve od sebe u svakom trenutku, a zna da iza sebe ima podršku - to je najvažnije. Nisam ja te dečke učio da igraju nogomet jer bi tu pogriješio. Radili smo na zajedništvu, na timu, organizaciji i jednom velikom povjerenju. To je bilo najvažnije – istaknuo je Dalić.
Nakon što su pobijedili jaku momčad Argentine, izbornik je priznao da je u svom tom uspjehu "poletio u oblake". Ipak, iz svojih osobnih grešaka je naučio te je rekao sam sebi da mora "stati na loptu" i biti ponizan.
- U našoj Hrvatskoj riječ poniznost nije baš najpopularnija i najpoželjnija jer ja kao roditelj i svi drugi govorimo svojoj djeci "nemoj da vas netko ponizi, da vas netko obezvrijedi". A zapravo, biti ponizan ne znači da si ti loš, da nisi kvalitetan, dobar, spreman… Baš suprotno. Samo ti to ne pokazuješ, ne galamiš na sva zvona, ne hvališ sebe. Lijepo se kaže da Bog daje milost poniznima, a oholima to ne daje jer ako si ti ohol precjenjuješ sebe, a podcjenjuješ druge. Ja sam baš to htio: da ne podcjenjujemo protivnika. Tako smo nastavili, bili smo skromni i normalni – rekao je Dalić.
I u svojoj knjizi, a i u emisiji izbornik se pitao "Bože, zato baš ja?" misleći na titulu izbornika uspješne, talentirane hrvatske reprezentacije.
- Kad pogledam unatrag, moram biti zahvalan na svemu što sam napravio do sada. Zahvalan prvo našim nogometašima koji su napravili to što su napravili u Rusiji, mene digli kao trenera, dali mi da budem drugi u svijetu – zahvalno ističe Dalić. Ipak, najveću zahvalu daje svojim roditeljima, djeci, ženi i Bogu koji Mu je najveća podrška.
