Isus uvijek djeluje preko onih koje pošalje. Bez obzira kako se oni zvali…
Svjedočanstvo za susreta Kristofora u Dugom Selu
Dugo posjećujem seminare Kristofora, još od Jelenovca. Isus me ondje u mnogome blagoslovio, oslobodio, ozdravio i poučio. Mnoge sam dovela, uputila ih na seminare i nitko nije otišao bez ploda i dara Božjega. Mogla bih napisati knjigu „Svjedočanstva sa seminara Kristofora“!
Svjedočim drugima, ohrabrujem ih, kako sam sve to primila i sama. Bogu hvala na svemu tome.
Ono što ću vam posvjedočiti sada dogodilo se u Dugom Selu 29. kolovoza, 2015. godine. Očekivala sam našeg Lončara (kojeg iz milja u našem društvu zovemo JLo), ali taj ga put nije bilo. Pomislila sam: „Ufff... kak baš danas...???“ Ali Isus nikad ne zakaže, pa nije ni toga dana.
Došao je Mario Petrović. I počeo govoriti o kušnjama i napastima… U jednom trenu 'prebacio' se na Josipa iz Egipta... Kad je izgovorio „Josip iz Egipta“, u meni je sve počelo pucati... Kao zid ogromne brane koja zadržava ogromnu količinu vode, i odjednom ju više ne može zaustaviti.
Nekoliko mjeseci prije toga susreta u kuhinji sam „slučajno“ čitala upravo to. Isus mi je osobno progovorio, da sam ja poput Josipa iz Egipta... U suzama sam mu zahvaljivala na razumijevanju i njegovoj ljubavi... A onda sam na to zaboravila. Sve dok mi tog dana na seminaru Isus nije progovorio ponovno. Tada je moja „brana“ pukla do kraja. Voda milosti je nezaustavljivo potekla mojim srcem. Dugo sam plakala.
Dok je Mario objašnjavao o Josipu, imala sam osjećaj da sam sama u dvorani s Isusom. Morala sam kroz suze otvoriti koji put oči kako bih se uvjerila da sam na seminaru u Dugom Selu, a ne na nebu... S obzirom da je Josip iz Egipta muško, Mario je sve objašnjavao u muškom rodu. No, u jednom trenu reče: „Gospodin želi da budeš sveta!“
Shvatila sam da čitavim mojim putem upravlja On, zato jer ima plan... Shvatila sam da Bog nikad ne odustaje… Shvatila sam toliko toga! Sve sam to prije znala u razumu. Otada je to u mom srcu živo!
Zatim je uslijedilo polaganje ruku. Inače ne bih išla na polaganje ruku, jer smatram da sam primila vjerom, ali taj put sam trebala nešto poput pečata na svoju vjeru. Zamolila sam Isusa da mi pošalje nekoga. I dođe vaš Marko. Predala sam život Isusu po tko zna koji put, ali od toga dana dogodio se velik proboj u meni. I sve je krenulo uzlazno, u skokovima: od čitanja Biblije, moje vjere, darova Duha...
Eto, to sam htjela podijeliti s vama... Da Isus nikad ne odustaje od nas... I uvijek djeluje preko onih koje pošalje. Bez obzira kako se oni zvali.
Bog vas blagoslovio!
