P. Dominik Chmielewski SDB, je poljski svećenik, salezijanac. U Poljskoj je vrlo poznat po svojim katehezama, radu s mladima te osnivanju zajednice „Marijinih ratnika“.
Sama životna priča p. Dominika, ovog Gospinog vojnika je vrlo zanimljiva, kao i njegovo obraćenje koje je vezano za duboko iskustvo Gospine ljubavi u Međugorju.
Čudo prilikom rođenja
P. Dominik Chmielewski rođen je 1. veljače 1973. u Bydgoszczu u Poljskoj. Prije njega majka je izgubila jedno dijete u spontanom pobačaju, pa se jako bojala za njegov život, a trudnoća se doista zakomplicirala jer mu se još u utrobi pupčana vrpca omotala oko vrata i bila je mogućnost da se svaki čas zaplete i uguši. Zbog toga ga je majka zavjetovala BDM uz molbu da se rodi živ. I u trenutku rađanja se dogodilo čudo, jer se pupčana vrpca sama od sebe potrgala i dozvolila da se Dominik rodi bez poteškoća. Danas ima još jednog brata i dvije sestre. Obitelj mu je bila katolički aktivna, bili su moderatori poznatog poljskog pokreta „Svjetlost života“, pa je odrastao sa svakodnevnom svetom misom i obiteljskom molitvom.
Imao je i milost primiti Prvu svetu pričest već sa 4,5 godina.
Izbor između dva puta
Ipak, život ga je odnio prema sportskoj karijeri: počeo je trenirati karate i ostale borilačke vještine te prakticirati zen meditaciju. Bio je tako dobar te je 1994. postao direktor obuke u Poljskom udruženju borilačkih vještina u Bydgoszczu, i držao je obuke za vojnike i policiju i zaštitare, a dogurao je do nositelja treće majstorske klase karatea. Istodobno je studirao teologiju i filozofiju. Tema njegovog diplomskog rada bila je mogućnost sinkretizma dalekoistočne filozofije s kršćanstvom.
Ipak, duboko u srcu je osjećao da se „karate u obliku koji sam trenirao ne može pomiriti s kršćanstvom!" U tom nemiru, odlučio se 1996. godine otići na hodočašće u Međugorje. Posebno iskustvo je imao za vrijeme molitve i Gospinog ukazanja vidiocu Ivanu Dragičeviću za njegovu molitvenu skupinu koja se sastajala kod plavog križa. Bio je vrlo blizu plavog križa i u trenutku ukazanja, osjetio je ženske ruke koje ga grle, i kroz cijelo tijelo je osjetio nezamisliv osjećaj ljubavi te je počeo plakati. Nježan glas u srcu mu je rekao: „Volim te, oduvijek sam te voljela i zauvijek ću te voljeti. Ti si moj!“ To je trajalo par trenutaka, ali to iskustvo je potpuno promijenilo njegov život.
Kada se vratio u Poljsku, sve jasnije je shvaćao da se ovaj vojni i brutalni stil karatea koji je prakticirao ne može uskladiti sa življenjem Evanđelja, da su to jednostavno dva puta i da se mora odlučiti kojim putem želi ići. On se odrekao borilačkih vještina i u potpunosti je predao svoj život BDM da ga ona koristi za Trijumf svoga Bezgrešnog srca. „I tada je nešto tako neočekivano ušlo u moje srce, nešto tako nježno i osjetljivo, Njezin poziv: „Ako želiš, možeš postati moj svećenik?“ – svjedoči p. Dominik, koji je doista ušao u salezijanski red i postao svećenik 2005. godine. Danas ima status salezijanskog misionara koji ima dozvolu djelovati po cijeloj Poljskoj.
Nastavlja često dolaziti u Međugorje, barem 2-3 puta godišnje. „Svaki puta doživim neko posebno ozdravljenje. Svaki put vidim neki poseban rad, poseban proces koji Gospa čini u srcima ljudi. Moje iskustvo je takvo da vidim kako Gospa ovdje izvodi brzo i precizno zahvate na srcima ljudi, za koje nama drugdje u svijetu trebaju mjeseci i godine.“ – svjedoči p. Dominik. A on sam svaki put doživi kako se Gospina ljubav prema njemu pri svakom dolasku obnavlja, i kako se ovdje odmori u Njezinoj ljubavi.
Rad s mladima i služba oslobađanja
Njegovo poslanje je evangelizacija mladih, i mladih muškaraca, ali je polako ušao i u svijet molitve oslobađanja. Tu je još više stekao uvid u duhovni boj koji se događa u svakoj duši. Nakon dugo vremena koliko je već u toj službi oslobađanja, p. Dominik jasno vidi kako nisu rituali ili neke specijalne molitve one koje oslobađaju čovjeka, nego stručno vođenje opsjednute osobe do upoznavanja bezuvjetne Božje ljubavi. Također je pomalo skeptičan prema nekim terapeutima ili egzorcistima koji se previše koncentriraju na čovjekove rane, neprestano se okreću prema paklu u dušama, i tada nemaju ploda. On smatra da se zloga uopće ne treba gledati, ne obazirati se na rane, nego osobu voditi da gleda samo Isusa Krista kako bi upoznala da je bezuvjetno ljubljena od Njega, da osjeti kako je On ne osuđuje, nego da je voli i da joj oprašta. To onda dovodi do oslobođenja.
„Marijini ratnici“
P. Dominik se trenutno najviše posvetio evangelizaciji mladih i muškaraca. U svijetu vidi veliku krizu muževnosti koja je doprinijela brojnoj krizi brakova. Zato je osnovao zajednicu „Marijinih ratnika“ – muškaraca koji su posvećeni BDM. U Poljskoj imaju već 5000 muškaraca u 80 gradova, raširenih u 12 zemalja. I sve se to razvilo u samo 5 godina, što je za njega čisto „Marijino čudo“. „Ono što me uistinu jako dotiče je gledati što Gospa čini u srcima tih muškaraca. U velikoj većini članovi tih zajednica su muškarci koji su prije bili na „tamnoj strani“ života, činili su loše stvari (ubice, kradljivci, dileri, ali i policajci), a sada se vraćaju bogu, svojim obiteljima i svojoj djeci. Važan moto i pravilo po kojem žive jest: LJUBAV JE IZRAŽENA PREKO VREMENA KOJEG POSVEĆUJEM ONOM KOJEG VOLIMO!
Susrete imaju dva puta mjesečno u svojim župama, a jednom mjesečno se susreću svi skupa, iz cijele Poljske. Glavna nakana ovih susreta je posveta cijelog njihovog života BDM preko tri stvari: evangelizacije, svakodnevne molitve krunice, posvećenosti svojoj obitelji. I štovanje prvih subota u mjesecu kao naknadu za uvrede koje se nanose Srcu Marijinu. Molitve krunice su javne, odnosno javno hodaju ulicama i mole krunicu. Svake godine kao završetak seminara formacije Marijinih ratnika, organiziraju Hodočašće u Međugorje. Samo za lidere. Zadnji put su bili u travnju 2021. Bilo ih je 80 lidera i 30 svećenika.
Napadi zloga sve jači zahvaljujući zatvaranju crkava
Na pitanje o tome kako vidi ovo vrijeme u kojem živimo, p. Dominik je odgovorio: „Pandemija je u Poljskoj i svijetu pokazala veliko uništenje, posebno brakova i obitelji. Zatvaranja su uzrokovala puno svađa i kućnog nasilja. U zadnje 3 godine, razvodi su tri puta porasli. Djeca su postala agresivna i isključena iz stvarnog svijeta. Ali najteži udarac i đavolji trijumf u pandemiji je bilo zatvaranje crkava i nedozvoljavanje katolicima da svaki dan blaguju Euharistiji. Katolik koji ne prima Tijelo i Krv Kristovu, koji ne ide na ispovijed - gubi snagu ljubavi u sebi.
Sv. Ivan Pavao II. u Enciklici o Euharistiji kaže kako je Crkva živa zahvaljujući Euharistiji. A ako 90 % crkava ne udjeljuje svojim vjernicima sakramente i Euharistiju, kakve to onda posljedice može imati u dušama ljudi: ne dobivaju život, dakle događa se duhovna smrt u njihovoj duši. To čini da se snaga zloga povećava. I zli samo želi da se Euharistija potpuno ukine jer će tako nastati „grozota pustoši“ u Crkvi i u našim dušama. I tada će se Antikrist pojaviti jer on zna da će moći voditi svijet ako se riješi ljudi koji imaju moć da ga zaustave. Srce te moći koja može zaustaviti zloga se nalazi u blagovanju Tijela i Krvi Kristove u Euharistiji.“
Ono što p. Dominika najviše boli jest da mnogi kršćani, svećenici i Biskupi to ne razumiju.
Autor je brojnih knjiga i publikacija u kojima obrađuje ključne teme povezane s vjerom. Na televiziji EWTN-a, Poljska vodi program TotusTuus. Njegove konferencije također su dostupne na YouTube kanalu "Kecharitomene".
Razgovarala: Paula Tomić / Medjugorje-info.com
