Njihovi su roditelji iz Turske došli u Švedsku prije trideset godina jer su kršćani sirijsko-pravoslavnog obreda, pa su kao manjina u Turskoj imali poteškoća sa življenjem svoje vjere. Izabrali su jednu kršćansku zemlju, Švedsku.
Budući da su tamo pravoslavci malobrojni, Afram i Ramona su na Misu išli u katoličku crkvu. Vjeruju da razlike između katolika i pravoslavnih nisu tako velike da ne bi moglo doći do jedinstva, pa mole i na tu nakanu. Jedne nedjelje nakon Mise čuli su za Međugorje od jedne osobe koja je organizirala hodočašće. Nisu se mislili pridružiti, ali ih je dan-dva prije odlaska hodočašća nešto ponukalo da zapitaju ima li još slobodnih mjesta. Organizatorica hodočašća rekla im je da je jedan bračni par nekoliko sati ranije otkazao odlazak, pa su se dva mjesta oslobodila. Bilo je to u travnju 2004.
U Međugorju, za vrijeme večernje svete Mise, molili su s vjerom za dijete i obećali su da će doći na hodočašće zahvalnosti prije djetetovog prvog rođendana. Dok je Ramona molila, jedna joj se žena približila i rekla da ima za nju poruku. Rekla je: «Vaše su molitve uslišane i rodit ćete mnogo ploda.» Tu su ženu poslije Mise tražili, ali ju nisu našli. Sin se rodio nekoliko sati nakon smrti Pape Ivana Pavla II. Nazvali su ga Samuel, po Samuelu iz Biblije koji je isto tako bio plod molitve. Na ovo hodočašće zahvalnosti došli su tjedan dana prije Samuelovog prvog rođendana.
