Rođen sam u Sinju 1989. godine, u kojem sam završio osnovnu i srednju školu, nakon koje sam studirao u Splitu, gdje sam stekao diplomu Pravnog fakulteta. Međutim, od kada znam za sebe, sport, posebno košarka je nešto bez čega nisam jednostavno mogao. U Sinju me u mlađim uzrastima trenirao i naučio prvim košarkaškim koracima Damir Domazet. Potom je slijedila dilema ili Split ili Cibona. S ćaćom sam otputovao u Zagreb na razgovor s tadašnjim čelnicima Cibone. Tamo su imali plan mog razvoja, a smještaj je trebao biti Cibonin internat. Međutim, kada smo se iz Zagreba vratili kući, na vratima me dočekala uplakana majka i toga puta majčine suze su presudile da izaberem blizinu rodnog grada i KK Split. Mlad dječak, daleko od kuće, nekakav internat, nije mogla to podnijeti i pala je odluka, pravac Split’, prepriča nam don Luka svoj košarkaški put.
‘Bio sam u Splitu od svoje 14. do 20. godine, od najmlađih uzrasta do seniorskog sastava, zatim kratko u Alkara, pa u Solina, potom sam tri godine igrao u mostarskom Zrinjskom, malo u triljskoj Cetini i na kraju košarkaške karijere ponovno u prvoj hrvatskoj ligi za KK Ribola Kaštela. Kroz to vrijeme igrao sam u mlađim uzrastima nacionalne selekcije U-16 i U-20. Sa splitskom sveučilišnom momčadi bili smo sveučilišni prvaci Europe 2013. godine’, kazuje don Luka sve te događaje na košarkaškom parketu. U toj slavljeničkoj momčadi splitskih studenata on je, uz još jednog igrača koji je poslije nosio dres Alkara – Stipu Tešiju, bio u najboljoj petorci prvenstva Europe. Za splitsku momčad igrao je još jedan poslije istaknuti Alkarevac Toni Vitali.
Kako je košarkaški dres zamijenio svećeničkim ruhom?
Puno puta sam to govorio. Susret sa živim Bogom doživio sam u svojoj u 24. godini. Bilo je to na susretu molitvene zajednice Dobri Pastir u Kaštelima, kada me potpuno iznenada, neočekivano, Duh Sveti prožeo i zahvatio. To je bio neopisiv, čudesan, nadnaravan i preradostan trenutak od kojega u mom životu ništa više nije isto. No, što se tiče odaziva svećeničkom pozivu, za mene je ključan bio susret s don Josipom Radićem, utemeljiteljem duhovne obitelji Omnia Deo čiji sam danas član. Susret se zbio ni manje ni više nego pod slikom Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju. Do tada nisam poznavao don Josipa, koji je prije nego li je postao svećenik imao perspektivnu poslovnu karijeru. Nekoliko godina radio je u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza u Zagrebu kao savjetnik. Službu savjetnika u Ministarstvu obavljao je do potkraj 1997. godine. Tada je u 32. godini upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i nakon svega, 28. lipnja 2003. zaređen je za svećenika’, ističe don Luka svoj početak cjelovitog razmišljanja o tome da postane svećenik.
‘Pitao sam ga tada: ‘Don Josipe, možete li mi pomoći svojim savjetom? U meni je ogromna privlačnost prema svećeničkom pozivu, ali i privlačnost prema djevojkama i zasnivanju braka, što učiniti?’ Kazao mi je puno toga, ohrabrio i rekao mi da se zavjetujem Gospi Sinjskoj da mi pomogne prepoznati i izvršiti volju Božju u mom životu. Nakon toga zavjeta koji sam napravio podno Gospine slike, Bog je još intenzivnije ušao u moj život. Nisam se mogao ne odazvati žaru Božje ljubavi koja je tinjala u mom srcu i uporno me poticala da krenem putem svećeničkog poziva. Potaknut don Josipovim savjetima, učvrstio sam svoju odluku da se odazovem Gospodinovu pozivu. Nakon toga više u meni nije bilo dileme, nego Zagreb, točnije Jordanovac, gdje sam proveo pet godina na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove kao bogoslov Riječke nadbiskupije’, kazao nam je o svom svećeničkom školovanju don Luka.
Mlada misa 28. kolovoza 2021.
‘Polako se pripremamo da do tada sve bude spremno. Vjerujem da ćemo unatoč ovoj korona situaciji uspjeti sve pripremiti. Brat Krešimir glavni je koordinator tih logističkih aktivnosti, a tu su naravno i roditelji kojima ovim putem iskreno i od srca hvala. A za onaj najvažniji, liturgijski dio oko svete mise pomažu nam vrijedni čuvari našeg sinjskog svetišta, sinjski franjevci. Nakon mise u crkvi, svečani ručak bit će na prostoru dvorišta Franjevačke gimnazije, kraj Alkarskog trkališta. Naravno, propovjednik na mojoj mladoj misi bit će tko drugi nego don Josip Radić. Pored toga što je vrstan propovjednik, poznat je i po duhovnim nagovorima, pružanju pomoći ljudima kroz osobne duhovne razgovore te vođenju duhovnih obnova. Na misnom slavlju pjevat će zbor javnog vjerničkog društva “Omnia Deo – Sve Bogu”, naglašava don Luka, napominjući kako je važno spomenuti ovo društvo kojem pripada.
Što je javno vjerničko društvo “Omnia Deo – Sve Bogu”?
Član sam ovog društva kojeg je don Josip s gospođom Jozefinom Glasnović, udanom laikinjom, majkom šestero djece, utemeljio, a nastalo je od članova Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina. Inače gđa. Jozefina je duhovna majka naše zajednice, žena kreposna života koja ljubi Boga i Crkvu cijelim bićem i veliku je ulogu imala na putu moje svećeničke formacije. Svojim savjetima i molitvom pomogla mi je i još uvijek pomaže da kušnje Bogu posvećenog života lakše pobjeđujem i prevladavam, te joj ovim putem od srca hvala na tome’, kaže don Luka.
Duhovnu obitelj ‘OMNIA DEO – Sve Bogu’ čine katolički svećenici, bogoslovi, redovnice te brojne obitelji. Kanonsko utemeljenje javnog vjerničkog društva OMNIA DEO Crkva je proglasila 8. lipnja 2018. u katedrali Svetoga Vida u Rijeci.
Don Lukino svećeničko geslo glasi: ‘Sva moja radost Ti si Gospode, Ti ćeš ispuniti želje srca moga’. ‘Kada se Gospodinu otvori srce Njegova ljubav sve nadoknađuje, Njegova ljubav sve pokriva, Njegova ljubav je sasvim dovoljna. U ovom geslu sve je kazano, tu je svaka riječ suvišna’, kratko je naglasio don Luka.
Prva svećenička služba – ništa nije slučajno
‘Od nedavno sam od strane nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića postavljen za Vicerektora Riječke bogoslovije i raspoređen sam na službu župnog vikara Župe sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali u Rijeci. Upravo ta Kozala je zanimljiva poveznica mene kao košarkaša i sada svećenika. Zanimljivo je da se košarkaški susret koji sam igrao na dan kada sam u srcu donio odluku da ću krenuti za svećenika dogodio na gostovanju u Rijeci, i to na riječkoj Kozali. A evo, Božjom providnošću moja prva svećenička služba bit će također u Rijeci i to gdje drugo negoli na riječkoj Kozali. Ispada da na dan kada sam se zavjetovao Gospi Sinjskoj da me vodi putem volje Božje, da me je baš taj dan dovela na mjesto volje Božje za moj život. Mislim da ovdje svaka slučajnost nije slučajna’, s osmijehom na licu završava svoju priču don Luka. ferata.hr
