Sve priče o Međugorju su mi išle na živce, a kada bih čuo molitvu Krunice - izluđivao sam. Tjerao sam sebe. Samo Zdravomariju i bar Očenaš, u glavi je tutnjalo i kaos je rastjeravao riječi molitve. Groznica m i je lomila tjelo'' početak je šokantne ispovijesti Davida Parkesa o preobraćenju i ozdravljenju u Međugorju 1989. godine. Planetarni uspjeh Idol, nogometna ikona, čudo od djeteta, brz, snažan, jak, a najviše željan slave, bio je jedan od najmlađih koji je zaigrao za reprezentaciju Irske. -
Nitko me nije mogao zaustaviti, trenirao sam i dan i noć. Nisam sebi vidio ravnoga ni kada sam igrao protiv Pelea, Georga Besta, Bobya Charltona - smije se sada David. I sa svojim bendom ostvario je planetarni uspjeh. - Ne kako, no počeo sam osjećati strahovite bolove i grčeve u trbuhu. Gubio sam na težini. Pozlilo mi je na terenu. U naponu snage i na vrhuncu slave, sa 27 godina obolio sam od Kronove bolesti i u travnju 1977. godine oprostio se od zelenog terena", kaže. Ni sami ne vjerujemo da je prvi put u Međugorje došao povijen do zemlje i sa samo 40 kilograma težine. Pred nama je krupan, sportski građen nasmijan čovjek koji zrači optimizmom. Prošlo je vrijeme kad je njegov sin Ken kopnio od cistične fibroze, a David bio u paklu, nakon desete, neuspješne operacije.
- Liječnici su Davidu davali još 14 tjedana života. Godine liječenja isisale su i posljednji novčić pa su najpoznatije nogometne zvijezde Irske organizirale humanitarni koncert. Pred kraj koncerta prišao mi je čovjek i pitao me bih li volio otići u Međugorje. U marijansko svetište došao je u travnju 1989. godine. - Mislio sam da ću izludjeti kada su pokraj sve te gužve počeli na glas moliti Krunicu. Došlo mi je da vrisnem, a bijes je kulminirao kada su mu pokazali kuću, katnicu s dvjema kupaonicama na 16 soba, a samo njemu - zbog bolesti - trebala je jedna.
Drugi život
Kada su došli pred međugorsku crkvu okrenuo se se prema supruzi Enn upitavši je "je li to to", misleći "eto i to smo završili". Ona ga je bodrila govoreći kako će neki posebni svećenik iz Amerike, pater Peter Rookey, služiti misu.
- Poludio sam kada su se nakon mise ljudi oko mene počeli naguravati. Izgubio sam Enn i uhvatila me je panika. Ona je jadna trčala oko crkve tražeći me jer pater Rookey služi misu za ozdravljenje. Bilo mi je smiješno gledati kako su ljudi pred njim padali kao snoplje. Pristao je stati među njih na molbu supruge. Bio je u prvom redu i ruke patera našle su se iznad njega. Čudo je počelo.
Čudotvorno ozdravljenje
Nakon tog jedinstvenog osjećaja nikada nije osjetio bol, nagon za povraćanje niti dijareju. Kada se vratio u Irsku, napravio je sve pretrage i nastala je panika kada liječnici nisu vidjeli traga Kronovoj bolesti.
Tu se priča sa sretnim krajem ne završava. Prije dolaska u Međugorje velika sjena nadvila se nad njihov brak. Ne stidi se pričati o bijegu od obitelji jer nije mogao gledati kako mu sin umire. Pošao je s Enn na Podbrdo.
- Suze više nisam mogao zaustaviti. Nakon deset minuta sam osjetio neobjašnjivu blaženost i mir za kojim sam toliko vapio", ne stidi se trenutka kada mu je Majka Božja vratila zdravlje, mir i obitelj.
